kao što radosti roditeljstva počinju kad roditelji dobiju unuke, tako i moje zimske radosti počinju s vraćanjem prvih lasta.
već se dobra tri mjeseca, bez imalo pretjerivanja, pripremam otići na klizanje. ne zato što to znam i ne-znam-koliko uživam u tome, već da mi guzica vidi puta, tj. velesajma.
"bolje je ići na šalatu, baš je pravi zimski ugođaj"
boli me dupe za ugođaj, ja bi se klizala al da mi ne bude hladno
"pa onda čekaj ljeto i rolaj se"
budalo, pa nije to isto...
i tako nikako da odem na to klizanje. a počela sam kretati čim je temperatura malo pala. sad će i proljeće a ja još nisam bila na klizanju. mislim da ću jednostavno dignuti dupe i sama otići. bar mi se nitko od poznatih neće smijati kad budem izvodila nenamjerne akrobacije...