prije par dana mi je navratila frendica iz siska. i tako, počele smo prenosit najnovije dogodovštine (ona više nego ja jer se meni ništa ništa ne događa u životu i totalna sam luzerica, al to sad nije bitno). uglavnom, imamo tu jednu frendicu koju ni jedna ne može smislit, pogotovo kad ju uhvati kravlje ludilo, al se svejedno družimo. doduše, više zato što moramo nego što to želimo. al ni to nije sad bitno. bitno je što je ta koza nedavno radila nekakav seminar za faks i trebale su joj informacije iz neke istraživačke agencije. i tako je ona jedan dan krenula u agenciju po to što joj treba i, zamisli, agencija radi do 3, a ona je došla u 3:05 i nikog nije bilo. naravno da je taj dan bila ljuta na cijeli svijet. i slijedeći dan je opet išla u tu agenciju i došla je u 2:57 a oni opet nisu radili. a sad slijedi pravi razlog ove priče, njena izjava: "Ak si oni misle da ću ja kad diplomiram doći kod njih raditi, malo su se prevarili"!!!!!??? dobro da sam sjedila kad sam to čula jer bi se sigurno ozljedila da sam negdje pala. mislim da je svaki moj dodatni komentar na ovo i više nego suvišan

kao što sam prošli put najavila, jučer sam bila kod predragog zuje... i bilo je baš kao što sam mislila!
al ne bih ja bila toliko ljuta da me prije toga nije nazvao na posao i počeo nešto trkeljat o primopredaji poslovanja, kako novoj tajnici ništa nije jasno jer sa, i slično. samo sam mu odbrusila da sam na sastanku i da me zbog takvih stvari ne može zvati, pogotovo ako zna da ćemo se vidjet za dva sata.
uglavnom, čim sam došla naskočio je na mene kako sam sve ostavila u neredu kad sam odlazila, bla bla bla. ova sirotica, nova tajnica, je do tada već bila toliko izbezumljena da sam mislila da će svakog trena počet plakat. a ja...istog trena sam joj priskočila u obranu i smirenim tonom objasnila zuji da kaka. naravno da se nisam baš tako izrazila, ipak sam ja pristojna djevojka koja idući tjedan očekuje od njega plaću... ali kasnije mi je pukao film, nakon tri sata natezanja s njim oko toga zašto jedna cifra nije u tablici desno budući da on misli da bi baš tamo trebala stajati????!!!!! naravno da više nisam mogla biti pristojna i rekla sam mu da mi ide na živce i da samo sere. nije to baš najbolje primio, al šta bi mu ja.
ovaj vikend ide na godisnji u SAD i ako ima Boga, avion će mu nestati u Bermudskom trokutu (jučer je bilo na tv-u pa sam se sjetila), talibani će se s njegovim avionom zaletjeti u Kip slobode ili će se pokvariti motori i past će u ocean gdje će ga dugo grickati i maltretirati neki morski pas, hobotnica, kit, ili bilo koja druga neman. meni je svejedno, samo da to bude sporom i bolnom smrću.

za sve one koji nisu razumjeli kakav je odnos zuje prema radnicima, pokušat ću im to slikovito prikazati:

danas opet moram u staru firmu, valjda me se zujo zaželio.. čujem od bivših kolega da ga je opet uhvatila neka šiza. već vidim da ću se dobro provesti...

užasno mi je vruće!!! a do kraja tjedna su prognozirali još toplije vrijeme. što znači da ću morati izbaciti svoje dvije ribice iz akvarija i tamo se useliti. za one koji ne znaju, treća ribica je "samopočinila ubojstvo" prije nekoliko mjeseci.
jedino što bi htjela u ovom trenutku je slajac (iliti slatkač za sve one izvan siska), čaša hladne kolakole i nabildani poželjan dečko s lepezom...

čitala sam maloprije tuđe blogove i vidjela da se žale na šefa. odmah sam dobila onu inspiraciju koju u prošlom "članku" nisam imala.
svi moji bliski, ali i svi dalji prijatelji, znaju za moga šefa i njegove običaje. ma čemu lažna skromnost, čak sam se i najljućim neprijateljima žalila na njega.
ova priča ima posebno mjesto u mome srcu i osjećam obavezu prema cijelom svijetu da je ispričam. da ne bude zabune, riječ je o mome bivšem šefu, od milja zvanom zujo.
u toj sam firmi potrošila nekih 9 mjeseci svoga života na mjestu glupe tajnice. a kao što je u opisu radnog mjesta, potrebno je naručiti potrošni materijal (guzpapir) kad ga ponestane. i tako sam ja jedno jutro čilo sjela za svoj komp i krenula u napad na online dućan. i između ostalog sam naručila i gore navedenu stvarčicu. kad je striček dostavljač donio narudžbu, zujo je pao u nesvijest. s komentarom: kako si mogla uzeti žuti wc papir kad znaš da imamo sive pločice u wc-u? naravno da je pitanje bilo popraćeno visokom glasovnom frekvencijom. i šta da njemu čovjek kaže. prva mi je misao bila: pa tak ti je svejedno s čim ćeš obrisat guzicu, ali je nisam podijelila s njim jer me majka lijepo odgojila. tako da na kraju nisam ništa iskomentirala, samo mi nije bilo jasno kako netko može iz sebe izvaliti ovakvu glupost. zujo me uvijek nanovo iznenadi..
a moj novi šef - čista suprotnost. zujo je imao običaj svako jutro kad bi došao u biro ići od stola do stola i svakog poimence pitat "a šta ti sad radiš?" (btw, jedna od kolegica je to stavila na svoj screensaver i on to još nije skužio, nakon dvije godine). novi šef dođe u ured, otme kolegici novine, sjedne za svoj stol, digne noge i čita. usput to poprati s nekim glazbenim brojem. danas je bila singlica "e da si moja, golubice bijela" (hercegovac je, mora vam to biti jasno), i još mi taj poj zvoni u uhu. kako god bilo, ugodna promjena.

naravno, zbog prevelike znatiženje svoga miša (ne pravog već onog što se glasa sa "klik"), već drugi put pišem istu stvar. ne kaže se uzalud da je znatiželja pojela mačku (ili miša).
moram se zahvaliti svojoj kolegici madagaskar. bez njenog neznanja ne bi ni bilo ovog svega.
a budući da mi inspiracija još nije pokucala na vrata, napuštam vas... odnosno napuštam sebe, budući da sam jedina koja zna za ovu stranicu. zapravo, reći ću i madagaskar, pa neću biti jedina....