ime:pamela
koji glupo ime al aj doro
prezime:jel bas jako bitno
dosal na svijet:29.9.1991
u zagrebu
treniram:đez dance ili mtv dance
godina:nazalost samo 15
skola:ekonomska 1.a
morala sam upisat neku kad
samtoliko glupaaaa a sta cu
bas nisam htijela al doro
zivim:naravno RETFALA
METROPOLA zna se
volim:jednog lika
ljude s kojim se druzim
Marinche moeeee jakooo
ma sve zivooooo
ne volim: glupace koje misle
da su kao neke lijepe
mos milsit al nek i bude
slusam:sve osim cajki
Ja hHHEheHEhe
my msn:pamela_os15@hotmail.com
Tuga dolazi kasnije.....
Jednom kad sve ovo sad
Bude daleko
Kad svane dan, nestane mrak
Kad dode neko i rasplete sve sto veze me
Sve niti ovog sna
Mozda tad cu ti priznat koliko
Sam te voljela
Jednom kad mi sretnemo se
U evi grada
Ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada
I ako se ti osmijehnes mi kao nekada
Mozda ti priznam koliko sam te voljela
Mozda cu tad reci ti sve
Ali danas jos ne
To ne rade velike djevojke
Ne ne
One tek nasmijese se i onu bez tuge
Jer tuga dolazi kasnije
Jedno kad ti pogledas u oci moje
Kad ponos vise nebude bitka za dvoje
tad cemo mi pricati dugo ko nekada
i mozda ti priznam koliko sam te voljela
mozda cu tad reci ti sve
ali danas jos ne
to ne rade velike djevojke
ne ne
one tek nasmijese se
i odu bez tuge jer
tuga dolazi kasnije
Eo ljudofi...
Pameli se ne da pisati post
pa ko uvijek hvata nekog na msn-u ko će...
Naravno ovaj put sam ja ta žrtva....
Ma nema veze....
Ionako se ubijam od dosade
s ovim glupim referatom što mi je raska dala da uradim...
Al ae neću ja o sebi na tuđem blogu....
Da ne ispadnem umišljena....
Ipak sam ja savršena....
Ma šala mala...
I tako ja sad tu zlostavljam tipkovnicu
jer nemam pojma šta da pišem....
Ae pošto nije moj blog,
pisat ću ovako o nekim temama...
Jer neznam šta drugo da pišem....
Eo upravo sad razgledavam druge blogove
ne bi li dobila inspiraciju za ovaj post...
I našla sam inspiraciju...
˙¤˙m@$k@˙¤˙
U današnjem svijetu je teško biti iskren...
Jer nikad neznaš tko ti je uistinu prijatelj,
a tko ti je samo prijatelj s maskom...
Sigurno je svatko od nas susreo se s takvom osobom...
I kako se onda podnijeti kad ta osoba skine masku s lica....
Dali plakati jer smo izgubili najboljeg prijatelja,
tj.jer smo izgubili masku koja nam je bila najbolji prijatelj....
Ja sam imala takvo iskustvo...
Al kao što sam već prije spomenula...
Na tuđem blogu neću sad pisati o sebi....
Samo sam vam htjela malo natuknuti da NISU SVI PRIJATELJI OSOBE NA KOJE SE MOŽEMO OSLONITI
BILO KADA