srijeda, 26.12.2007.

Klaun...

Image Hosted by ImageShack.us


Vjerovatno je povezano sa genetskom kartom, odgojem, karakterom ili nečim sasvim desetim poput sudbine ili proročanstva...ovisno o mentalnom sklopu pojedinca i stupnju obrazovanja...kako će to tko nazvati...ali začuđujuće je kako različite osobe različito djeluju na ostale ljude...kako netko naizgled malen i nevažan može karizmatično djelovati na čitave nacije, a s druge strane netko tko ima veličinu, snagu i tko djeluje nadmočno ne može kontrolirati niti vlastito dijete...
Zanimljivo je kako neki ljudi, mirni, tihi, povučeni, mogu ostaviti snažan dojam na okolinu, da čak i godinama nakon što nestanu iz naše blizine pričamo o njima, o kratkom trenutku koji smo s njima proveli...a koji se činio kao cijela vječnost..
A onda opet, druga vrsta, u kojoj pronalazim i sebe, nije baš šutljiva, nije tiha niti povučena...lako se snalaze u društvu kada to žele, a opet ponekad im treba samoća...ne takva samoća da budu sami, već samoća kojom bi se odmorili od stalnog zabavljanja ljudi...mi smo klauni...gdje dođemo ljudi nas obožavaju jer stalno valjamo nekakve gluposti, podižemo atmosferu jer mrzimo tišinu...ima nas dosta, ali ne previše...svako društvo po jednoga, jer čim netko drugi želi preuzet našu zadaću, prepuštamo mu kormilo...i tada odmaramo...
A čim se počnemo „odmarati“...čim ne radimo budale od sebe, ljudi nas zaboravljaju...ne ostavljamo nikakav trag da bi nakon nekoliko dana rekli „da..on je taj...“...ljudi vole naše društvo, uživaju u njemu, ali ako nas nema neće niti pomisliti na nas...
Klauni...dobri kao kruh...a opet, ako nema kruha, može se i bez njega...

13:45 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.