subota, 27.12.2008.

Snijeg

Draga Iv,

Vijest o tvojoj preranoj smrti me rastužila do boli koja još uvijek traje... Iako sam bila tvoja virtualna prijateljica, postupno sam te upoznavala... Bile smo jako slične po karakteru i u mnogo toga smo se slagale, a posebno kad je riječ bila o životnim stavovima... Dopisivale smo se često predvečer, pisale jedna drugoj lijepe riječi, ali i šale, bilo je tu i anegdota iz života... (evo, tipično za mene, i u tuzi za tobom pišem riječi koje se rimuju!)...

Znam da ti sad ne bi htjela da ja plačem za tobom, osjećam da me želiš utješiti u mojoj boli... Ali to je jače od mene... Pročitala sam maloprije sve naše gmail-razgovore, od prvog do zadnjeg... I neutješna sam što si tako rano otišla... Okrutna bolest te lišila ovozemaljskog života u cvijetu mladosti (pa bila si samo dvije godine starija od mene!), ali vjerujem da si ti sada na jako lijepom mjestu i da ti je dobro...

Dragi moj Sniježe s WriteSomething knjige, draga moja Iv... Hvala ti na svemu pozitivnome što si mi prenijela svojim riječima dok smo se dopisivale... Hvala ti na tvojoj potpori koju si mi pružala, tvojim savjetima, i svakoj riječi koju si mi napisala... Jer svaka, ali baš svaka tvoja riječ je imala duboki smisao, i zračila optimizmom i pozitivnošću...

Ovo pišem na blagdan svetog Ivana, na tvoj imendan...
Provedi svoj imendan lijepo, Gore na Nebu sa Anđelima...
Neka ti Bog daruje vječni mir...


Jako si voljela svoj rodni Zagreb, pa ti, stoga, draga moja Agramerko, ove stihove posvećujem:

Na modrom nebu iznad Zagreba,
Na nebeskim tim ravnicama,
Jedna zvijezda samo za te sja,
Čuva te vječno,
Plava zvijezda sjećanja...


Voli te tvoja virtualna prijateljica sa WS-a
Dorina