subota, 02.02.2008.

Anegdota o ženi iz Dalmatinske zagore

Napisat ću sada jednu tragi-komičnu anegdotu o ženi iz jednog sela u Dalmatinskoj zagori. Samo ću navesti da je to selo, susjedno selo rodnog mjesta tete Zore; kako bi se reklo u ovim krajevima: "iz sela do mojega". Ime glavne junakinje ove anegdote je Kaja. Ona je toliko bila podla i zločesta da je svima u selu zagorčavala život. Reklo bi se: "luda baba". Sve je moralo biti onako kako je ona htjela, nitko joj se nije smio suprostaviti. Ovo se uglavnom odnosilo na njenu obitelj i užu rodbinu. Toliko ih je gnjavila, da više nisu znali što bi uradili, a da se to svidi babi Kaji.

Kada joj je suprug iznenada preminuo (a sin joj je odsutan bio, radio je kao gastarbaiter u Njemačkoj), tada su joj priskočili u pomoć njena dva nećaka, sinovi njenog brata. Pomogli su u troškovima oko sahrane, i pripremili pokojniku dostojne karmine. To im "luda Kaja" nije nikada dala za pravo, već je uvijek govorila da je to ona platila.

Jednom je ta žena posudila svojoj nećakinji, kćerki svojeg drugog brata, jednu malu količinu novaca, jer je to nećakinji trebalo hitno, a bankomat se nalazi u gradu. Pa, da ne ide u grad po novce, ona je odlučila pitati tetku taj iznos. Novac joj je trebala vratiti sutradan. Ali, istoga dana, cijelo selo je znalo da njena nećakinja nema novaca za kupiti najosnovnije potrepštine, već da "posuđuje od tetine mižerije". Ali, kada je ta Kaja bila pred smrt, njegovala ju je - nitko drugi - nego njena nećakinja, koju je ona toliko tračala.

Kada je stara Kaja preminula, skupile su se seoske žene, da joj obuku haljinu u kojoj će biti pokopana. Nećakinja je bila otišla u dnevnu sobu pripremiti nešto za ljude koji su došli izraziti sućut obitelji. Dok je ona pripremala sve što je potrebno bilo, žene koje su bile u spavaćoj sobi, oblačile su pokojnicu. Kada se nećakinja vratila u sobu, začuđeno je upitala žene: "Gdje je teta Kaja?!" A one su joj pokazale gdje je... One su je za "dišpet", nakon što su je obukle, stavile u kut između dva zida u sobi, iza vrata... I, stara Kaja je tako stajala u kutu... Tada su žene iz sela komentirale: "Evo, bar nas je sada poslušala i stoji mirno. Nije htjela za života, evo, sad nas je poslušala - mrtva... I baš se krije - iza vrata!"