Najradije bih preselio na blog. Uzeo četkicu za zube, jastuk i dekicu, pa se ušuškao negdje odakle puca lijep pogled na dobre priče.
Doista, u ovih nekoliko tjedana koliko zavirujem kroz taj prozor nisam mogao ne zamijetiti daleko veću toleranciju, puno ugodniju, pametniju i dobronamjerniju komunikaciju nego u stvarnom svijetu. Naišao sam na odlične autore, ugodne sugovornike, zanimljive ljude, te na veeeeliko vrelo pozitivne energije. Pozitivne, a ne negativne - koju susrećem na svakom koraku u ovom stvarnom životu - ovdje i sada dok pišem - u pauzi na poslu.
Plaćen sam da čitam tuđe tekstove, no prečesto to nerado činim, s mukom krčeći put kroz neprohodnu šikaru od slova...
A tamo - iza prozora - čitam zabadava, a uživam i guštam, smijuljim se i mljackam kao veliko, sito i zadovoljno prase.
Baš sam neki dan razgovarao s kolegom, inače odličnim autorom i uglednim blogerom, o tome koliko tu leži kreativne energije. Leži, a ne giba se dovoljno (čini mi se), pa sve razmišljam kako bi se to dalo dodatno raspiriti.
Pričali smo kako bi bilo lijepo i uživo slušati dobre autore i odabrane priče, kako bi to bio povod lijepom druženju, ali i medijski događaj. Osobno bih vrlo rado, uz pivo, slušao priče iz usta autora koje sam dotad upoznao samo preko slova tamo u magičnom prozorčiću. Pa se nadam da bi se takvo što moglo, možda, uskoro i dogoditi.
|
