Opet je napadalo ovih bijelih govana...
Počelo je sinoć. Zimska idila. Tišina. Ona prava zimska, zaglušujuća. I gusto, gusto pada...Sjedim i gledam telku i svako malo provirim kroz prozor u nadi da će prestati.
Ali ne prestaje. Pada sve gušće. Sve više. Reći će netko: Prava zimska idila.
Promatraš snijeg i predivne velike bijele pahulje kako nečujno padaju na tlo...promatraš to iz tople sobe...sa šalicom toplog čaja u ruci...prije spavanja.
Idila? Hm, da...
A ja sam to ovako gledala: Opet padaju ova bijela govna. Hoće li više prestati?
I ne nisu prestala. Padala su nemilice do jutra. Cijelih sat vremena ranije ustajanje kako bih očistila auto prije odlaska na posao. A onda je počela avantura. Cijelih 27 km do posla izvozila sam za malo manje od sat vremena. Ceste naravno nisu bile očišćene, a na putu do posla barem deset ralica se voza amo-tamo, snijeg ne čiste...zapravo samo smetaju na cesti, a mi se vozimo po ugaženim puteljcima koje su auti prije nas ugazili (ili uvozili???). Još prije koji dan muka bi mi bila samo čišćenje auta, bijela govna, koja nemilice pokrivaju sve, bila su predivan zimski bijeli pokrivač na kojem sam trebala raditi anđele, imati dvoboj u šopanju snijegom i grudanju...A sada se ova bijela zimska idila samo pretvorila u još jedan podsjetnik na nešto čega neće biti...a bijela govna i dalje padaju...ali su zato barem ceste očistili ... i stan mi je još uvijek topao...i sve to gledam s prozora sa šalicom toplog čaja (umjesto kave) u ruci...
|