Macchiato...
30.12.2012., nedjelja
Pasje popodne
- E, pogledaj ovog pasa šta je smišan... - reče prika čitajući članak o prihvatilištu za beštije. - Sliči na onoga tvoga... Kako se ono zove... Bonaparte? - Bonifacije... - odgovaran odsutno dok listan novine i otpijan kavu. Nekako mi kava baš i ne sida jutros kako bi tribala. Nije mi baš neki ludilo ugođaj, jer kafić je mali, a skupilo se puno svita, pa se naguravaju i nadglasavaju da čovik ne može u miru ni novine pročitat. Iz zvučnika trešti nekakav house, garden, tehno... vrag bi ga zna više, ali mlate po tin loncima ka Vuco po janjetini... Kaos. - Ma Bonifacije, Bonaparte... isti klinac. - mudro konstatira prika. - A di ti je to čudo od pasa? Dugo ga nisan vidija. - A di će bit? Eno ga leži doma. - Pa šta ga malo ne izvedeš i istrčiš? Istrunit će u kući. - Pusti ga u klinac... Zadnjih dana baš i nije od volje. - Ne bi ni ti bija da te neko zatvori u kuću i ne pusti te vanka. I ti bi pa u depresiju. - Ma koja jebena depresija? Još ćeš mi reć da ga i psihijatru vodin. - Pa šta mu je onda? Beštiju nešto muči... - Dobro... Znaš li kako on izgleda? - Pa normalno da znan... Pufast, duge dlake, čupav... - E vidiš... Sve je bilo u redu dok se nismo par puta zajebali, natakli ga na štap i njime oprali pod... - Sa pason oprali pod!?? - Prenerazi se prika. - A jebi ga... Pufast, duge dlake, kudrav... Zajebali se... Mi mislili da je krpa... - Pa ti nisi normalan... Ti si kompletan debil...Šta si onda napravija s njin? - Šta san napravija!? A šta ću napravit... Ocidija san ga... - E jebeš me ako su tebi svi doma... - Prika je bija već vidno uznemiren. - Opereš sa jadnon beštijon pod i umisto da nešto poduzmeš, da ga odvedeš veterinaru ili šta ti ga ja znan, ti ga samo ocidiš i to je to, a onda još očekuješ da ti veselo mašući repon doskakuće kad ga pozoveš... - Pa dobro, aj, nisan ga samo ocidija... - Nego šta? Zakačija ga na sušilo? - Prominija san mu ime... - Šta si? - Prominija mu ime... Prika je bija vanka sebe. Nije ništa reka, samo je zavrtija glavon, slega ramenima i odmahnija rukon... - I kako se sad zove? - Procidi kroz zube nakon par minuti šta mu je tribalo da dođe sebi. - Kako se zove? A jebate, kako će se zvat... Zove se Močo. |
ti budi jednako dobro. (Id 01.01.2013. 22:39)
Iman i ja jednog sličnog, čupavog, javim se kad operem pod s jadničkom,
možda će mu to pozitivno djelovat na psihu :) (Ibeee 02.01.2013. 19:51)
dobro sam se nasmijao, luda priča. (mickwar 09.01.2013. 10:53)
za pranje poda.....hehehe....sritno u Novoj....škužaj...malo san okasnija
a...štaš...pozzzz :))) (nisan EL DIABLO 17.01.2013. 09:54)
Zato pazi kad pereš pod.... jer ako ti Močo popizdi moglo bi biti krvi... a od krvi ostaju ružni flekov na podui.... :)))))
Uspio si me nasmijati svojom pričom..... jer sam uvjerena da se šališ.... iako je to onaj... pomalo grezi humor.... :))))))) (donin svijet 19.01.2013. 22:41)