MMC Palach
31.10.2007., srijeda
FONA 07
|
Glavni program ovogodišnjeg Festivala nove umjetnosti,FONA 07,će se održavati od 02.11.2007.do11.11.2007.na različitim lokacijama u Rijeci ,te u prostorima Kluba Palach.Predstaviti će se dvadesetak umjetnika iz Hrvatske i inozemstva te nekoliko alternativnih glazbenih sastava.Popratni tekst ovogodišnjeg, petog po redu Festivala koji za temu ima "art i kriminal"napisao je povjesničar umjetnosti Branko Cerovac. UMJETNOST I KRIMINAL ili Artaudov “Ubijeni Samoubojica” Van Gogh Festival of New Art FONA 07 MMC d.o.o., Rijeka Odabrana tema našeg festivala 2007. godine jeste relacija umjetnosti i “sfere općega” : sistema, ćudoređa, zakona, plemena, društva, države, “globalnog poretka”: opresivno – represivne aparature Nadzora / Zatvora / Ludnica / Bolnica ( Kierkegaard, Nietzsche, Freud, Artaud,Battaile, Foucault, Lacan ); kraće rečeno: relacija / interakcija pojmova o UMJETNOSTI / ZLOČINU / KRIMINALU – što je implicite ili eksplicite još od antičkih vremene ( Platon: Fedar, Fedon, Država… ) do danas jedna od “crvenih linija” rasprava i sukoba plejade estetičara i moralista o pitanjima umjetnosti. Moderni i suvremeni umjetnici veoma su zaoštrili ta pitanja, a u takozvanim “avangardističkim”, “radikalnim”, “trans-gresivnim”, “ekstremnim”, “adrenalinskim”, “posthumanističkim”, “pornografskim”, “piratskim”, “autsajderskim”, “Off“ /”NO Art”/ “Trans – Art” umjetničkim praksama gotovo redovno igraju na šokantnim granicama i rubovima službenog ili samo neslužbenog, ali općeprihvaćenog ćudoređa i zakona. Imajući u vidu uznemiravajuću ali baš stoga i intelektualno zahtjevnu činjenicu da pojam “kriminala” nije nipošto prirodan niti strogo etički – iako je, pravno gledano, riječ o “zločinu”, krimen –u odnosno o “inkriminaciji” nečega! – otvaramo čitavu lepezu artističkih mogućnosti odnosa prema toj veoma kompleksnoj i osjetljivoj problematici. Naime, poznato je da ni znameniti umjetnici pera, kista, “body arta”, konceptualne umjetnosti, “jugoslavenske” Nove umjetničke prakse od 60-ih do raspada Jugoslavije ( 1991. ) nisu bili lišeni sumnji u “kriminalnu” namjeru, inspiraciju ili čin kao “zao čin”, “čin Zla”, ZLO – čin: od platonovski denunciranih pjesnika, umjetnika, proroka kao božanskih, ali moralno i spoznajno neubrojivih “manijaka”, preko razbojnika, nasilnika i obješenjaka tipa F.Villon, B. Cellini, te suludih autodestruktivnih genija po paradigmi “Van Goghovo Uho” ( u riječkom MMC-u u sklopu FONA-e 06 prezentirani PROJEKAT UHO mlade vojvođanske umjetnice Ratke Lugomerski ), Nietzscheovo, Artaudovo ludilo, do suvremenih postkonceptualista i performera koji samosvjesno rade na šoku i kršenju granica svih vrsta (državnih, zakonskih, moralnih, rodno - seksualnih, “prirodnih”, estetskih, ideoloških, spoznajnih ): P.Manzoni, Ch.Burdon, cijeli “Wiener Aktionismus” iz 60-ih I 70-ih, O.Kulik, A. Brenner, Stelarc, R. Aethey, nekoliko artista iz Španjolske i Meksika ( M.le Antunez, La Fura dels Baus, Obed Gomez), od “naših” srpski umjetnici Raša Todosijević, Marina Abramović, Zoran Todorović, Tanja Ostojić, Spartak Dulić; bosanski Jusuf Hadžifejzović, “Kurt & Plasto”, Andrej Đerković i toliki drugi; hrvatski Antonio Lauer aka Tomislav Gotovac – otac našeg performansa, eksperimentalni sineast i upravo manijakalni filmofil, Vladimir Dodig Trokut kao šaman, adept crnila, anti-muzeolog, “agent tajne službe”, Grupa šestorice autora s nedavno preminulim Jermanom kao “ubojicom fotografije”, zatim “krvožednim” koljačem živih bića Svenom Stilinovićem ( “Geometrija krvožednosti” ) i Mladenom Stilinovićem kao “eksploatatorom mrtvih”, s Pinom Ivančićem… Bard riječkog slikarstva i akcionizma Zlatko Kutnjak “tamne” teme zla, zločina, ludila, sukoba sa zakonom i smrti elaborira od ranih 80-ih naovamo,; performerica Vlasta Delimar s “Lady Godivom”, Projekt ENIGMA OBJEKTA ( Goran Karabogdan ) s krađom umjetničkih predmeta… Riječki umjetnici i bliski suradnici MMC-ovog “Palacha” Krešo Kovačićek, Damir Stojnić, Krešo Mustać, Dundara, “Adapteri”, bardovi “mračne” poezije i rock – performancea Zoran Štajduhar Zoff ( “Grč” ), Predrag Kraljević Kralj ( “Termiti” ), Damir Martinović Mrle ( “Let 3” ), “Po metra crijeva”, književnik Igor Večerina ( “Poet Theatar) MISTERIJ UHA "Slučaj Van Gogh" nije intrigantan jedino u kontekstu pojave i razvoja modernističkog slikarstva već jos više kao paradigma rascjepa koji se iznutra dogadjao u samom Subjektu modernoga umjetnika, kao rana i ekstremna anticipacija transgresije od raspada klasične "slike" na simboličko samoranjavanje autorova tijela - te "kuće duše" koja je postala pretijesna za nesvjesnu dinamiku nadilaženja / destrukcije Ega. Taj upravo očajnički radikalan shizofreni iskorak onkraj granica normalne slike o sebi u smjeru njene autodestrukcije svjedoči o naglom prodoru jedne težnje u samosvijest modernog slikarstva - od Van Gogha do Pollocka,u pravcu suvremenih Body-art i drugih performerskih praksi, a posebice u subkulturne prakse "rada na sebi" putem rezanja, probadanja, piercinga, tetovaže i sličnih "primitivističkih" postupaka, u dosluhu s "podzemnom" tradicijom samoukrašavanja sakaćenja u ratnika, pirata, samuraja, jakuza, kriminalaca svih fela, prostitutki, potencijalnih samoubojica odnosno svakovrsnih OUTSIDERA i otpadnika od "zdravog društvenog orga- nizma". Poznato je da su u kršćanskoj tradiciji i samoubojice "inkriminirani" to jest prokleti, izbačeni iz sfere Svetog, za razliku od "siromašnih duhom" i luđaka - koje na paradoksalan način beatificiraju: "Blaženi siromašni duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko", itd. ili čak "deificiraju: "božanska luda". Intuitivno spoznavši da Van Goghovo UHO mistički participira u svemu tome, vojvođanska umjetnica Ratka Lugumerski koncipirala je i realizirala PROJEKATUHO - provocirajuci na duhovit nacin refleksiju o mogućem ZNAČENJU tog anamorfotičnog UHO - UFO-a koji lebdi vrteći se oko vlastite osi nad žitnim poljem. Anketa među ljudima iz različitih socijalnih slojeva i podgrupa pokazala je široki dijapazon ideja o tome ZAŠTO je Van Gogh TO učinio: previše absinta, droge, svakojake frustracije, ludilo, ljubav - ili - mržnja prema Gauguinu na kojega je pucao, sukob izmedju želja i dužnosti, "da izbjegne samokastraciju": "žrtvovanje razuma" radije nego "žrtvovanje falosa" itd. (paradigma Tertulian - Origenes) - u tom bi se otprilike smjeru mogli nanizati najčešći odgovori o "razlogu" takvoga čina u genijalnog slikara. Ritualno služenje i konzumiranje raznih alkoholnih pića ( Hadžifejzović, Tolj, Lugomerski ) ili narkotika ( Dulić, Mustać i ini ) također spada u "problematične" postupke unutar radikalnih metodologija suvremenih artista. Isto tako, javni seksualni odnosi, ritualno općenje sa životinjama, pa i leševima ljudi, "maltretiranje" ili ubijanje životinja, sve je to još od artista - "šamana" i raznih performera, od 60-ih godina nadalje, nazočno na suvremenoj "underground" ali i elitnoj sceni. Eto, pozivamo umjetnice i umjetnike da sudjeluju u elaboraciji teme! PROCVAT KRIMINALA, PIRATIZMA I SLOBODNOG PODUZETNIŠTVA 90-ih ; DEKRIMINALIZACIJA PIRATSKOG ART – PODUZETNIŠTVA U RIJECI 97. – 07. Po čuvenim tezama Hakima Beya o piratima, avangardistima i “muzici kao principu organizacije države”, te o TAZ – ovima ( Privremene Autonomne Zone = Temporary Autonomous Zones ) upravo je naš grad, Rijeka, točnije Fiume od 1919. pa “nadalje”, uslijed nevjerojatne “protofašističke” a po “artističkom” nadahnuću PIRATSKE akcije militantnog književnika Gabriele D’Annunzia postao posljednjom piratskom utopijom i – istodobno – prvom, paradigmatičnom modernom ( trans - ) artističkom Privremenom Autonomnom Zonom! Divlje anarho - horde cyberpunkera omogućile su Svakom zainteresiranom da se i ON LINE upozna s cijelim kompleksnim sustavom tog piratsko – umjetničkog determinističkog kaosa čiji je Strange Attractor bio, eto, talijanski pjesnik D’Annunzio. Rijeka će potkraj 2006. na 2007. živjeti u znaku izložbe “Fiumani” i Venuccijeva modela za javni spomenik “Legionaru” (u organizaciji MMSU), a “Palachov” Festival nove umjetnosti FONA 2003 inaugurirao je upravo spomenutu Beyevu priču o Fiume kao piratskom danuncijevsko - avangardističkom TAZ-u. To što je riječ i o prvom povijesnom nastupu FAŠIZMA – organiziranog “kriminala” rigidno tumačeno – u svijetu nimalo ne zbunjuje Hakim Beya pošto je notorna činjenica da nijedna europska povijesna avangarda ( tehnički termin Peter Buergera ) nije završila drugačije nego baš u mahom totalitarističkoj političkoj instrumentalizaciji – što se od vremena izbacivanja D’Annunzija iz Fiume ranih 20-ih godina prošloga stoljeća pa do sredine 30-ih godina dogodilo i u Italiji, dakle i u Fiume i u Njemačkoj i u Rusiji (SSSR), a poznato je kako su se stvari odvijale u Francuskoj – u kojoj je u umobolnici devet godina jedva preživio jedan Antonin Artaud – koji je izašavši, pred smrt, po “kapitulaciji” njegovih represivnih psiho - tamničara u poratnoj Francuskoj uspio napisati svoj veličanstveni proto – antipsihijatrijski tekst VAN GOGH: UBIJENI SAMOUBOJICA. Shvativši dublje činjenicu da se “legitimna” Država prikriveno vlada poput maskiranog mega – kriminalca, te da upravo Društvo i “ćudoredni” Sistem maltretira i zlostavlja Individuu, jedna “neformalna” supkulturno – kulturna riječka udruga OTVORENI KRUG ( Open Circle ) od sredine do konca 90-ih godina pripremila se za “pretvorbu” u registrirano PODUZEĆE: u prvoj fazi “Jona d.o.o.” a potom – po “osvajanju” svog današnjeg sjedišta u prostoru Kluba Jan Palach – u MMC d.o.o. Rijeka ( Multimedijalni centar d.o.o. ). Galerija O.K., utemeljena unutar MMC-a, od godine 1998. do danas bavi se ispitivanjem rubnih područja Arta i ekstremnih situacija do kojih uvijek iznova dovodi svako slobodoumno prekoračenje “jednom za svagda” zadanih tobože – legitimnih represivnih PROPISA koji blokiraju eksperimentalno i kritičko ponašanje i djelovanje na domaćoj Art sceni. Pošto je još “od Van Goghovog Uha” svakom radikalno nastrojenom i usmjerenom umjetniku / teoretičaru / kritičaru bjelodano jasno da se umjetničko propitivanje konfliktnih odnosa Ja – Ne-ja / individua – društveno-politički sistem / Zakon – prekršaj neizbježno odvija na ambivalentnom, anamorfotičnom, nemirnom i osjetljivom “underground” terenu ONKRAJ DOBRA I ZLA (Nietzsche: Jenseits Gut und Boese ), te da je estetičko pitanje prvog reda – još od Kantove “Kritike rasudne moći” koje je mjesto te RELACIJE / INTERAKCIJE obično naivno odnosno apstraktno suprotstavljenih “parova suprotnosti” unutar umjetničkih koncepcija, poetika, metodologija, praksi i pragmatično projektiranih strategija i taktika “situacionističkog” javnog djelovanja, za opću temu Festivala FONA 2007, dir. MMC Rijeka odlučio je ekplicite postaviti naslovnu sintagmu: UMJETNOST & KRIMINAL. UMJETNOST NA RUBU / ONKRAJ RUBA ZAKONA / SUSTAVA Niz domaćih “Neprilagođenih / Misfits” umjetničkih prijestupnika Propisa – bliskih suradnika MMC-a: Antonio Lauer, Vladimir Dodig-Trokut, Sven Stilinović, Vlado Martek, odnedavno pokojni Željko Jerman, Zlatko Kutnjak, Zlatan Dumanić, Pino Ivančić, “Zlobecsport”, Crtalić, GHETTO – Sonje Barač Rudynski, Ana Peraica, Damir Stojnić, Krešo Kovačićek, Krešo Mustać, Franko Bušić, Spartak Dulić, Goran Karabogdan, Zubović, RI PERFORMANCE SYNDICATE i dr. NADZOR, INSTITUCIJE, LUDNICE, KAZNIONICE: ART EKSPEDICIJE “GOLI OTOK 2000 – 2007”, MMC Rijeka; “BALEFEST: BALE / VALLE 2002 – 2004”, MMC Rijeka & Zlobecsport Gallery, Bale / Valle GOLI RUČAK NA GOLOM OTOKU Goli otok kao topos kaznioničkog otoka odnosno kaznioničko – artističkog TAZ-a Na Golome se od 1949. do 1989. nije jasno razlikovalo tko je zločinac tko kriminalac tko umjetnik, tko ideološki neistomišljenik a tko samo nedužna žrtva sistematične paranoje,ludila, teorije zavjere i represije od strane vladajućeg režima. Na tom mjestu su legitimno postavljeni prorežimski “čuvari” sve robijaše u razdoblju 49 - 53 jednostavno nazivali – Banda! To je upravo idealna situacija za analizu pravnog pojma krivnje i istine, po kojoj se određuje što jeste a što nije “zlo” ili barem ispravno misliti, govoriti, činiti. Tu jedino austinovski performativ izjave - govornog akta u jezičkoj igri ( Wittgenstein! ) zvanoj “pravo – krivo” izrečen od prave instancije s oficijelno etablirane pozicije čini nekoga kriminalcem, “zločincem”, pa bio on i, recimo, pjesnik “Pakla nade” Ante Zemljar, redoviti sudionik MMC- akcija na Golom otoku od 2000 do njegove nedavne smrti. U toj jezičkoj igri pravim zločinom može biti i "pogrešno" napisana pjesma. Isto tako, nepodobna orijentacija: vjerska, ideološka, spolna, umjetnička, poslovna, riječju: svake vrste. Ljeta 2000. godine tročlani MMC – tim Čargonja – Stilinović – Čarli poduzeo je ne pitajući nikoga za mišljenje i dopuštenje kontraverznu travelling – artističku akciju “osvajanja” Golog otoka. Slično tome, zagrebački umjetnik Igor Zlobec ( inače i sam sudionikom Festivala na Golom otoku ) otkad zna za sebe slikao je “protuzakonito”,a u suradnji s MMC-om njegova cyber – anarhoidna firma “Zlobecsport” utemeljila je – bez utvrđenih vlasničkih prava! – u jednoj staroj ruševnoj kući u drevnom istarskom gradiću Bale ( talijanski:Valle ) Off – festival suvremene umjetnosti izrazito provokativnog karaktera. Taj festival potrajao je – usprkos raznim neprilikama – tri ljeta (2002-2004) predstavljajući veoma zoran primjer totalno neprofitabilne i autonomne “Privremene autonomne zone” na umjetničkoj mapi Hrvatske. Isto tako, Zlobecove medijske i web – subverzije s kojima je otpočeo od sredine 90-ih godina značile su neslužbeni pionirski početak “kriminalnog” piratsko – umjetničkog ON LINE aktivizma u Hrvatskoj. Takvim aktivnostima naš festival FONA (2003 – 2006) otpočetka posvećuje specijalnu pozornost, a ovo novo izdanje poziva umjetnice, umjetnike i art – aktiviste svih profila da pojačano fokusiraju svoju pažnju u smjeru dubinskog sondiranja problematike “kriminalnog” podrijetla umjetničkih sukoba s mainstream – društvenim i umjetničkim poretkom. Ne treba se ugledati na slavna iskustva ( slovenski NSK, Laibach, Irwin, Bojan Štokelj, naši Antonio Lauer, Tomislav Gotovac i ini “klasici” subverzivnih aktivnosti ) već samo se ozbiljno pozabaviti tim nimalo jednostavno rješivim spletom trans – estetičkih problema odnosa umjetnika prema društvenom poretku normalnog morala i zakona. Za MMC d.o.o. Član Savjeta Galerije O.K. i Organizacijskog odbora FONA 07 Branko Cerovac Rijeka / Fiume, Listopad 2006. |
