|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
Moj mail:
paix.blog@gmail.com
Volim:
Glazbu
Čokoladu (the movie)
Čokoladu (the book)
Mitologiju
Stinga
Kavu s mlijekom
Moj laptop
Šetati
Spavati
Kestene
Njega
MOJ STARI BLOG
VOLIM ČITATI:
Anchi
Apple
Aries
Black Pearl
Blues Svezenski
Born to be wild
Clarisss
Dagoberhr
Detalj
EmptyHeartedGirl
Gedeon
In my place
Ima jedan svijet
Kaira
kiiiik
Krijesnica
Lakeisha
LondonSKY
Magicna Noc
Marsijanka
Mini Maxine
Muha
Nadobudan
Nemam pojma
Nikad kao Bane
Nihonkichigai
Pegy
SamohranaMajka
Siobhan
Staticna
Vitae
Zena zmaj
He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
FIELDS OF GOLD
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in fields of gold
So she took her love for to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley?
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
''Paix'' na francunskom znači mir. Nisam odabrala to ime jer me karakterizira. Odabrala sam ga jer takva želim biti.
Imam osjećaj da me nemir prati cijeli život. Nigdje se ne mogu smiriti. Gdje god bila, s kim god bila, nešto me odvlači od smirenosti za kojom toliko težim.
Putnik sam cijeli svoj život. Kad sam bila malena gotovo svakodnevno bih putovala od jedne bake do druge. Sad kad sam na fakultetu putujem na tri različite destinacije.
Mislim da me to polako sustiglo...
Malo spavam, nezdravo se hranim, uvijek sam na putu, kronično sam iscrpljena..
Svakodnevno se pokušavam sjetiti kamo idem idući dan da znam koje stvari sa sobom ponijeti. I na kojem god mjestu bila... ne ispunjava me.
Kad sam u Zagrebu... umirem na dosadnim predavanjima na fakultetu kojeg prezirem.
Kad sam doma... žao mi je sto nisam s Njim i brojim sate do trena kad ćemo se vidjeti.
Kad sam s Njim.... rijetko smo sami i nema tog osjećaja zadovoljstva i mira za kojim čeznem. Osjećam se kao divlja životinja dobrovoljno zatvorena u kavez samo da ne izgubi Onog Pravog.
Nije tako crno... nađem ja neko zadovoljstvo, dobijem trenutke prolazne sreće, uživam u par sati bez obaveza ali sve to tako brzo prođe... prebrzo.
Vjerujem u bolju budućnost, znam da postoji i da će doći. Ali ponekad ubija činjenica što ne znam odgovor na pitanje ''kad''.
Danas mi je netko rekao ''Neću ništa planirati tako da se ne razočaram''. NE , NE i NE. Ja moram planirati, to mi daje nadu. Vjerujem da ako se dobro potrudimo, možemo ispuniti svoje snove. Ja svoje još ne mogu realizirati, ali doći će dan kad ću moći.
Dotad ću strpljivo čekati. Moram. A usput ću vježbati svoje strpljenje i svoje živce.
.