|
|
| travanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
Moj mail:
paix.blog@gmail.com
Volim:
Glazbu
Čokoladu (the movie)
Čokoladu (the book)
Mitologiju
Stinga
Kavu s mlijekom
Moj laptop
Šetati
Spavati
Kestene
Njega
MOJ STARI BLOG
VOLIM ČITATI:
Anchi
Apple
Aries
Black Pearl
Blues Svezenski
Born to be wild
Clarisss
Dagoberhr
Detalj
EmptyHeartedGirl
Gedeon
In my place
Ima jedan svijet
Kaira
kiiiik
Krijesnica
Lakeisha
LondonSKY
Magicna Noc
Marsijanka
Mini Maxine
Muha
Nadobudan
Nemam pojma
Nikad kao Bane
Nihonkichigai
Pegy
SamohranaMajka
Siobhan
Staticna
Vitae
Zena zmaj
He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
FIELDS OF GOLD
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in fields of gold
So she took her love for to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley?
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
Poslijednjih 6 mjeseci, dok trunem na ekonomskom fakultetu, shvatila sam da više ne čitam knjige (osim udžbenika), da ne pišem i da sam se prestala kulturno uzdizati. To je bila moja noćna mora, postati zadrti ekonomist koji samo misli na brojke i jedino štivo su mu ''osnove ekonomije''.
Ali opet… i dan danas ne znam dobro zbrojiti lovu u kafiću tako da nema straha od toga.
A to je sve bio i jedan od razloga zašto sam se vratila- ne želim zaboraviti ni staviti na stranu stvari koje sam prije voljela. A jedna od njih je bio i blog. Uz sve to, u vrijeme onih dana u mjesecu sam prilično nostalgična pa je to vjerojatno i drugi razlog moj povratka. Treći razlog je bilo nagovaranje sa svih strana.
I tako ja šećem Zrinjevcem , promatram ljude, razmišljam o svemu što se dogodilo u poslijednjih 6 mjeseci i shvatim da nemam s kime podijeliti moje misli i da to polako frustrira. Ne pišem dnevnik zato jer ne bi bio osobito zanimljiv, ali blog je savršeno mjesto za povremeno trkeljanje i ako mi se posreći, možda tu i tamo to neko pročita. A ako ne želi, ne mora. To je dobra stvar kod bloga. Slušaju te tj. čitaju samo oni koji žele. Ne moram gnjaviti frendove ili nekog drugog i ujedno se pitati jel im se stvarno da slušati mene ili su samo pristojni.
Zapravo svi to radimo. Ponekad slušamo nekog iz pristojnosti i samo kimamo glavo i govorimo da se slažemo. Kad mi netko dva sata drži monolog o jednoj te istoj stvari, poželim mu reći ''Ajd to napiši i objavi na blogu pa smo mirni i ti i ja.'' Ne samo da rješava frustracije, nego pomaže i da ispraznimo misli, prisjetimo se hrvatskog jezika (što nažalost, mnogima treba) i tad možemo mirno zaspati.
Sometimes you can't make it on your own, pjeva U2. Pa istina je. Sometimes trebas blog.
.