PAIN & GLORY

utorak, 10.10.2006.

LONDON, 1888.

S komadom ljudskog bubrega sto je postom stigao na policijsku adresu bilo je i popratno pismo-Saljem vam pol bubrega sto ga izvadio sam zeni…drugu polu ispekoh i izih…-Povratna adresa-Iz pakla.- Jesen je 1888. i citav London smjesta shvaca da je ta jeziva posiljka stigla od –Jacka Trbosjeka-, koji je upravo rasporio svoju cetvrtu zrtvu, 43-godisnju Catherine Eddowes. Sve su te 4 zene bile otuzne prostitutke, ostarjele i istrosene, prisiljene da svoj ponizavajuci zanat obavljaju u cetvrti bijede zvanoj Whitechapel. Ta prava septicka jama najponizenijih i najuvrjedenijih bila je pravi labirint tijesnih ulicica i prolaza sto su vodili do rakijasnica, bordela i jazbina u kojima se pusio opijum. Ni pola djece nebi dozivjelo petu godinu zivota, a u toj bi, smecem zatrpanoj kosnici, u jednoj sicusnoj izbi znalo spavati i po sedmero ljudi. Da u svem tom jadu ne skapaju od gladi, mnogim djevojkama nije bilo druge nego da odu na ulicu. I bas su takve zene, zbog jos ne objasnjenih razloga, postale Ripperov plijen-plijen zlocinca nikad prepoznatog i nikad uhvacenog. Prva je zrtva bila 42-godisnja Mary Ann –Polly- Nichols, priklana u noci 31. kolovoza. Dok je umirala u blatnjavom, tijesnom prolazu, ubojica joj je raporio trbuh cetvrt metra dugim nozem. Osam je dana kasnije na savrseno isti nacin i istom vrstom oruzja bila likvidirana i –Dark Annie- Chapman od 47 godina, vec dobrano naceta susicom. Sad su se ljudi prisjetili onog ranijeg ubojstva prostitutke u Whitechapelu. Buduci da je ova bila samo proburazena, policija tu nije vidjela vezu. Javnost je, medutim, bila drugoga mnijenja pa je podigla ustrasenu kriku, ne bi li prisilila policiju da u tu cetvrt posalje pojacanje. Privatni detektivi i gradani-dragovoljci rado su se ukljucili u Whitechapelski odbor za samozastitu, a koji su organizirali zainteresirani londonski poslovni krugovi. Kako je rastao strah, tako se sve vise otkrivala mracna strana viktorijanskog zivota. Udobno zbrinuti clanovi drustva dugo su naprosto zatvarali oci pred okrutnim uvjetima zivota nametnutima sirotinji. U jednom dobu u kojem se spolne tene nisu ni spominjale, a kamoli razglabale, takozvani pristojni ljudi naprosto su okretali glavu od bezbrojnih gradskih prostitutki. Zanimanje je, medutim i dalje ostalo usmjereno prije svega na ubojicu, koji je crvenom tintom napisao svoje prvo pismo. U njemu se hvastao pocinjenim zlocinima, a potpisao ga je imenom koje si je sam nadjenuo-JACK THE RIPPER-. Policiju je, kako ce se pokazati s pravom, drazio s tvrdnjom da ga nikad nece uhvatiti, iako su neka zajednicka obiljezja njegovih zlocina bila ocita. Patolozi su utvrdili da je zlocinac ljevak te da zna podosta o anatomiji, jer je ocito bio vijest u preciznom vadenju ljudskih organa. Postupno je postao jasno i da se ubojstva dogadaju izmedu 23.00 i 4.00 h ujutro. Ali te indikacije nisu bile ni izdaleka dovoljne. Istrazitelji su poceli progoniti neduzne ljude i to samo zato sto su bili obicni kriminalci, poznati seksualni prijestupnici ili dusevno bolesni kirurzi i mesari. Samo !?! Ali sva ta natezanja nisu urodila nikakvim plodom. Zlocini su u meduvremenu postajali sve smioniji-i sve jeziviji. Ocito prekinut u poslu tek posto je priklao Elizabeth –Long Liz- Stride od 45 godina, Ripper je brzo nestao u nocnim isparavanjima nedugo poslije ponoci na dan 30. rujna, tako da je zrtva ostala mrtva ali neizmrcvarena. U jednoj je ruci stezala grozd a u drugoj slatkise. Ocevidac koji je slucajno naisao, cuo je korake, ali od ubojice nije vidio nista. Posto mu je bilo uskraceno uobicajeno zadovoljstvo,opet je udario nakon ni 45 minuta. Zrtva mu je ovaj put bila Eddowes, koju je ubio i rasporio, pa postom poslao komadi bubrega. Zacudo, strazar koji se nalazio samo nekojiko metara dalje nije cuo cuo nista. Sigurno je bio neki matori, gluhi, sto je zaspo na strazi. Tko zna kako, no te uzurbane subotnje veceri u slamu u kojem je vrvjelo od ljudi, i po kojem su miljele horde dodatnih policajaca i vigilanata spremnih da ga scepaju, taj je vjerojatno sav zakrvavljeni ubojica opet uspio pobjeci. Toliko o ucinkovitosti policije. Nastavak slijedi…

- 00:37 - jedan sam od ostavljenih, (2) - na vjecni smjeh osudenih - sto nemaju vise smijeska

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.