subota, 01.02.2014.
Mi o vuku...
...a onaj s Wall Streeta na vrata
Nedavno sam pogledala film Vuk s Wall Streeta. Iako nisam apsolutno ništa znala o njemu kad sam ga krenula gledati, film me iznenadio, do kraja oduševio, a DiCaprijeve glumačke sposobnosti apsolutno fascinirale. I ne, nije me oduševilo divlje partijanje, silno bogatstvo, skupi alkohol u potocima i pristupačne droge u ogromnim količinama. Mladenački zanos tim stvarima sam davno prerasla (dobro, osim možda skupog alkohola u potocima).
Zašto ovo pišem? Jer mi je sestra poslala članak s nedavno otkrivene platforme mladih, zanesenih studenata-kršćana, koje ona do besvijesti proučava zbog nemogućnosti načuđivanja njihovim načinom razmišljanja i zaluđenosti određenim vrijednostima, ne više tako primjenjivim i prilagođenim današnjem načinu života. I ne, nisam jedna od onih anti-kršćana, čija životna misija je cijelom svijetu obznaniti kako su upravo oni nadišli ta naivna, zaostala vjerovanja i sad su superiorni naspram svih koji nisu. Dapače, poštujem svačija životna i vjerska uvjerenja i odabire, ali ne podnosim fanatizam i zastranjivanje u bilo kojem obliku i pravcu.
Sporni članak na stranici, po meni radikalnih mladih kršćana, točnije studenata, je sljedeći:
http://duhos.com/zasto-ne-vuku-s-wall-streeta/
Ispočetka mi je ova „recenzija“ (iako se napisano definitivno ne može tako nazvati) čak bila smiješna, pogotovo jer autorica sama navodi kako je pogledala samo 40ak minuta filma (koji traje 3 sata!) i još pri tome gledala u pod (od silnog katoličkog srama valjda), a možda je malo kroz prste škicala u tu neprirodnu golotinju, ali je poprilično ubijeđena da je spoznala sva zla koja ovaj film pokušava sasuti na nas i naše krhke, kolebljive dušice. A onda sam se uzrujala. Kao da smo svi, u najmanju ruku, maloumni pa nemamo ni najtanju moć rasuđivanja, a kamo li osobne vrijednosti ili čvrste stavove te mehanizme upravljanja vlastitom osobnošću kako bi se obranili od ovog paklenog zla u nevinom runu holivudskog filma.
Djevojka je, po mom mišljenju, zaista zastranila. Ja bih nju i njoj slične zamolila, neka prvo pogledaju cijeli film (i to tako da gledaju u ekran, a ne u pod i plafon) pa onda pišu "recenzije". U suprotnom je ovaj njen tekst kao da ja dođem prvi put u životu na misu u trenutku kad se dijeli hostija i zaključim da su katolici kanibali i jedu tijelo Isusa pa prema tome napišem osvrt na katoličku vjeru.
I neka proširi malo vidike. Koliko god današnje društvo, u svojoj surovoj utrci za novcem, pri tome gazeći po svim vrijednostima i moralu, bilo zaista izopačeno, ipak ne trebamo gledati sjeme zla u svakoj sferi istog. Nije se cijeli svijet urotio protiv „jadnih“ kršćana, koliko god oni voljeli biti mučenici. Film ipak na kraju odašilje sasvim drugu poruku, nego onu koju je ona pohvatala u prvih nekoliko minuta.
Da zaključim, poprilično sam sigurna kako dotični film, odnosno avanture glavnog lika nikome tko je normalan, neiskvaren i imalo inteligentan neće postati mjerilo za dobar život i životne vrijednosti te ga tako uvući u ralje pakla nemorala, droge, incesta i korupcije. A oni pokvareni i zli će biti takvi i bez da im to Hollywood sugerira.
- 00:11 -