Pagijevo carstvo

31.03.2006., petak

Muke po zaručničkom tečaju

Nećete vjerovati, ja kao zakleti agnostik i vikend-vjernik idem na zaručnički tečaj.
I moram priznati, nije loše.
Naravno, dok sam saznao termin zaručničkog tečaja prošla je cijela vječnost.
Naime, u Samoboru se ne održavaju, nego moramo u Zagreb.
NedajBože da bi u Samoboru, na oglasnoj ploči pred crkvom pisao raspored.
A ne....
A onda ni u Selskoj nema rasporeda.....
A na Internetu ....Pa naravno da nema, a ako i ima stariji su od dvije godine......
Jedina svjetla točka je Župa Sv.Križa u Sigetu koja ima super webstranice, redovito ažurirane,
jednom riječju, savršeno.
A tečaj kao tečaj, ništa naročito.
Čak i pomalo dosadno.
No, kao što neka budala reče, što se mora, nije teško.
Ne mogu a da se ne nadovežem: What doesn't kill you, makes you stronger!
Faljen Isus i Marija

- 11:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.03.2006., četvrtak

ijopet, šjor sudac

Interesantno...

je kako ljudi mijenjaju svoje poglede na svijet kada te trebaju.
U čemu je stvar?
Prije par godina voditelj jednog društva u kojem sam svirao je izjavio da je u hrvatskom folkloru jedini autohtoni instrument tamburica. Violina je naknadno došla.....
Nastranu činjenica da su ljudi svirali na svirale i mrtve mješine na ovim prostorima još negdje oko Seljačke bune......
A da je violina ovdje malo kasnije došla....
Ali još uvijek prije Turaka i tambure...
No dobro, svaki ima pravo na svoja mišljenja i izjave.
No sad me isti taj čovjek zove da ponovno sviram.
Instrument koji nije autohtoni u hrvatskom folkloru.
Ali: „Znaš, to su koreografije iz sjeverozapadne Hrvatske, a tamo je violina jako zastupljena“.
WTF?!
Ma daj?
Zbilja, nisam znao.
Slučajno sam baš iz tog kraja.....
Kao što se opet dokazuje, slavonci smatraju da jedini predstavljaju hrvatsku folklornu baštinu.

- 15:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Pinoccio

Znaš, ponekad se pitam....
koje su to stvari koje me navode na tikatakanje.
Ljudi su konzervativni....
Ljudi su dosadni.
Ako se pomalo ističeš, pokušat će te povući sa sobom u prokletu prosječnost.
A javno suprotstavljanje ne završava dobro po stvaraoce.
Revolucija jede svoju djecu.
I zato, izdrži cigane, u svojoj mučnini.
I tako redom dan za danom,
na javnim mjestima s gitarom.
Naravno da neko uvijek prođe,
da me čuje,
makar i kradom.

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>