I tako, završila vojska, ja izašo a vani me čeka.....NIŠTA!!!! Hoću raditi, ali pri traženju posla postoji Kvaka 22: ne možeš dobiti posao ako nemaš radnog iskustva, a ne možeš dobiti radno iskustvo ako te nitko ne želi zaposliti. Poznati hrvatski paradoks. A još sam fino diplomirao u roku tako da imam vaučer programa "S faksa na posao" no time si mogu rit obrisat... U biti po tom programu država plaća 1000 oira poslodavcu da me zaposli, oslobađa ga plaćanja u iznosu cca 60% mojih troškova mjesečno, blablabla, i svejedno N E M A P O S L A !!!!!!!!!!!
Oću nazad u školu, šmrc....Polagano postajem zločest, a to je najviše što moj frend D Bist me stalno davi da napišem nešto novog na blogu tako da sam postao Neibur of D Bist. Bistovi svih zemalja, ujedinimo se, zapalimo Hrvašku, malu deželu za velike ispade i malverzacije i uživajmo u toplini lomače. Vani je ionako prehladno...Pozdrav samoborskim maturantima u štrajku: J **** I M M A J K U!!!!! Sretno..
|
Evo, opet trošim vrijeme ispisujući beskrajne zamolbe za posao...I opet zasada ništa...No dobro, znam, nije prošlo još ni mjesec dana, kaj se uopće žalim! Čestitam, D Bist, postao si uspješni maturant! E sad, kad bi još išao i na koji nastup a ne samo filozofirao da moraš učiti... Danas mi je lajtmotiv moja mala nećakinja Dora. Malo stvorenjce koje na obće veselje svojih roditelja uglavnom samo spava i jede. A sad je i dobila auto, a uskoro će dobiti i sjedalicu i kolica...Bilo bi lijepo vratiti se u njezine godine, zar ne? Potpuno Carefree...
