Kamo poslije diplome (4/N)
 Već duže nemam sumnji jesam li trebala studirati psihologiju, arhitekturu, na PMF-u ili ALU-u. Doduše, redovito se pitam postoji li nešto u čemu bih bila bolja i sretnija nego u ovoj struci, ali odgovora nemam (a i moralo bi to biti nešto za što ne moram još jedan faks završiti jer mi je i ovaj previše). Unutar struke okanila sam se jednom zauvijek računalne animacije, a i ljubav prema umjetnoj inteligenciji je silom prilika dosta splasnula... i sad se pitam što bih ja to (u struci) uopće htjela raditi narednih nekoliko desetljeća. I još više od toga pitam se što uopće mogu raditi u struci u RH.Jer ispalo je ne samo da se znanost baš puno ne cijeni, nego da se stvarna slika struke u industriji ne poklapa s mojim (i ne samo mojim) predodžbama stečenim do sada. Ako sam dobro shvatila, trebala bih se prekvalificirati u ekonomistu i trgovca - nekakav MBA, DSM i sl. navodno puno više vrijede nego postdiplomski u struci. A i velik dio konkretnog znanja koje sam navodno stekla na faksu pokazao se neprimjenjivim u stvarnom poslovnom svijetu kod nas (to je kao da ste upisali talijanski pa su vas dvije godine silili da učite ruski, a nakon toga se naglasak stavljao na latinski - jezik mrtav svuda osim na zavodima). Drugim riječima, stvarno upotrebljivo konkretno znanje (a s time i realnu predodžbu) stekla bih da sam se zaposlila prije godinu-dvije u struci. Velika je greška u koracima što to nisam učinila, i to unatoč dugogodišnjoj spoznaji da studenti koji (za razliku od mene) ne daju godine redovito i koji nemaju nadprosječan uspjeh zapravo imaju najviše upotrebljivog znanja. Čak i oni (ili osobito oni) koji odustanu od faksa ili studiraju godinama jer im faks dođe kao hobi uz vlastitu firmu i ostale stručne poslove koje rade paralelno s tim. Interesantno je da iako nemam niti jednu stavku radnog iskustva, nego uskoro diplomu jednog "prestižnog" (  ) faksa, imam dosta prednosti pred onima s radnim iskustvom, a bez diplome ili s diplomom nekog drugog tehničkog faksa. Tako primjerice jedna meni inače dosta simpatična firma daje nižu početničku plaću kolegama s FOI-a, nego mojim kolegama (koja nevjerojatna diskriminacija  ), ali kao nakon toga plaća raste po zasluzi... Onda su tu neke druge firme koje vole naglašavati da njima nije bitno koji si smjer završio, samo da imaš diplomu tog mog faksa, jer tamo se uči "poseban način razmišljanja koji te na FSB-u npr. neće naučiti" (). Ja bih prije rekla da su moji ljudi više cijenjeni jer ako prežive režim kojem su tamo bili podvrgnuti, kvalificirani su da se nose s brutalnom kapitalističkom stvarnošću (npr. da za kikiriki rade prekovremeno od rujna do lipnja uključujući terenski rad po prostorima bivše Jugoslavije).Poslodavce između ostalog ne zanima niti to što će mi, kad diplomiram, u radnoj knjižici možda pisati da imam srednju školsku spremu, jer sam završila gimnaziju, a titula dipl.ing. nekim je prošle godine donesenim zakonom naprosto ukinuta. Uglavnom, iako posao lako nalazi mene, ja teško nalazim posao. Pitala sam se bi li na praksu van dok ne odlučim hoću li na inozemni postdiplomski i koja bi tema imala smisla (odnosno dok ne nađem neko mjesto za postdiplomski), ili bih se na jesen trebala zaposliti ovdje (možda u nekoj firmi koja će me na usavršavanje poslati u inozemstvo). Pitam se i što je to točno što mene zanima i koja su znanja ta koja mi trebaju, trenutno razmatram 2-3 nova područja, ali slutim da bi me stvarnost tamo vani u poslovnom svijetu mogla dovesti do zaključka da kod nas niti moji novi interesi ne liče na ono čemu sam se nadala, nego više na šljakerski posao ili sofisticirano prodavanje (magle). U posljednje vrijeme mi se opet događalo da ovisno o parnosti datuma mijenjam preferencije: parnim danom odustajala sam od postdiplomskog i inozemstva, a neparnim sam bila za tu kombinaciju. Ponekad bih se predomislila i u istom danu. Do jeseni moram odlučiti što bih, ljudi oko mene me savjetuju, ali nisam s tim savjetima sretna (uglavnom se dijele na dvije struje: "postdiplomski u struci ti baš puno ne vrijedi" i "odi na postdiplomski pa se vrati na faks" ). Na kraju krajeva, morat ću odluku donijeti sama, to znači da ću i sama sebi biti kriva ako pogriješim  . Na žalost nema nikakvih knjižica s nazivom "Kamo poslije diplome?" da mi u tome pomognu. I svjesna sam da bih trebala biti presretna što sam upisala faks s kojim ima kruha (uostalom, to je bio i jedan od razloga zašto sam ga upisala, da sam taj kriterij prekrižila u startu, možda bih osjetila želju za studiranjem povijesti umjetnosti i etnologije...) I da sam pošteđena ozbiljnih strahova "s fakulteta na burzu" jer kod mene ipak vrijedi "s fakulteta na posao". Pa opet, jako me opterećuju ovakva razmišljanja i ponekad poželim da nemam izbora...Dobra vijest je da sam već 12 i pol dana opredijeljena za opciju "zaposli se na 3 godine u RH, a onda razmisli kaj ćeš dalje" (primijetite da odgađam agoniju u nadi da ću za par godina biti pametnija). Dakako, već sutra bih se mogla predomisliti (osobito ako me odbiju u firmi koja mi je trenutno prvi izbor...)(nastavlja se, ali ne u bližoj budućnosti  ) |
