02.05.2008., petak

Sebičnost Našao sam vremena malo, zapravo pravim se blesav i ignoriram stvari koje trebam obaviti, prepuštam to griffu u budućnosti, koji će to riješiti sutra/prekosutra ili sljedeći tjedan. Unatoč mojem prepunom rasporedu, i dalje stavljam važne stvari na stranu i istražujem stvari koje me kopkaju, koje me zanimaju. Vjerujem da će mi pomoći kad-tad, pitao me je prijatelj na jednom tulumu šta to čitaš je li to ima uopće primjenu u stvarnom životu? Na kraju većeri sam se morao istrgnuti jednoj ženskoj iz ruku, uzeo 3 broja i još su me dvije vozile doma. S time da sam došao samo po proteine koje mi je nabavio sa nekim popustom. I šta da mu čovjek kaže na to? Inače da istina je krenuo sam vježbati, i mogu reći da sam zadovoljan, osjećam se super! Izgled tijela se poboljšava proporcionalno, i biti će na zavidnoj razini vrlo uskoro. Al zanimljiv je efekt, da sada mi baš fali kada nemam nekakvu fizičku aktivnost. Još kažu da što više vježbaš da ti mozak bolje radi, ja nisam primjetio da sam odjednom posto super pametan ali eto. Kako sam se zaposlio, cilj mi je bio da upadnem na jedan odjel jer ono što oni rade me najviše i zanima. Problem je bio što sam ja najnoviji na odjelu, i ispred mene prednost je imalo 5 ljudi. Oni su bili duže tamo i znali su više od mene. Svejedno ja sam zasukao rukave i primio se posla, i razvalio i pohvatao sve što je trebalo. Uložio sam u sebe pozamašnu svotu novaca, i nastavio istim tempom. Došlo je vrijeme dilomskog i zakazan mi je bio datum kada imam obranu. Dan prije obrane diplomskog me je šef pozvao u ured na razgovor, nisam imao pojma u vezi čega. Nakon nekoliko minuta, skužio sam di ovo ide. Kroz ovo vrijeme, na mom odjelu su se promjenili ljudi, i ja sam nove ljude prihvatio na način na koji sam ja htio biti. Tako da smo se instantno skompali. Stvar je u tome bila, da sam ja taj kojega šef želi unaprijediti na drugi odjel, di bi radio manje, zanimljiviji i lakši posao za više novaca. Mojoj sreći nije bilo kraja. Osim voditelja odjela na kojem jesam i na koji idem nitko za to još ne zna. Sljedeći dan sam otišao na diplomski i obranio ga, dobio dvije petice i završio studiranje sa vrlo dobrim. Mislio sam kako da mi dan još bude bolji, pa sam si piknuo žensku na poslu sa kojom bi se velika većina muških htjela intimno družiti. Taj tjedan sam imao osjećaj koda me netko zalio herozinom i zapalio. Arogancija i bahatost su bile na takvoj razini da je postalo zarazno. Osjećaj je bio neopisiv, tako se živo nisam osjećao dosta dugo. Falilo mi je, taj osjećaj nedojebljivosti, nepobjedljivosti, kada ti drugi govore da se nešto ne može, a onda ti to napraviš i uz to još nekoliko stvari odradiš tako jebeno, i te stvari su kao sol na ponfri, upjeh je još finiji! Nakon toga ja nisam imao sa kime podjeliti svoje veselje, jer moji frendovi nisu razumjeli niti se razumiju koliko je teško bilo tako nešto postići (prošli čovjek koji je ušao na odjel je čekao godinama), a diplome i još jednu žensku se kao podrazumjevalo. Samo jedan frend se uspio poistovjetiti samnom jer se nalazio u sličnoj situaciji, i baš je bio sretan i nabrijan nakon moje priče. Na dosta ljudi je imalo kontra efekt, di sam osjetio da moj brzi napredak nij ebaš najbolje sjeo jer ispada da sam ja bolji od njih. I ne mogu reći koliko me to razočaralo što sada bi ja trebao paziti na svoje ponašanje i kako slavim svoje životne pobjede…. E zajebi! Jednog frenda sam odjebao zbog njegove bolesne zavisti, jer ja nešto radim u vezi sebe, a on ništa. Znate ono kada se malo zakačiš sa nekim i ta osoba koda je čekala trenutak da ti sasuje sve u facu, nakupila je municije i onda ti sere u facu kako si ti ovo kako si ti ono… A ti stojiš i gledaš, i misliš si koji je tebi kurac? Ili kada se kurčiš kako si ovo kako si ono, jer šta bi trebao raditi kada se veseliš? A oni to ozbiljno shvaćaju i osjećaju se ugroženo? Plzzzz Sada mi je preostalo samo čekati, ja se pripremam polako za prijelaz u drugi odjel sa time da nitko na mom sadašnjem odjelu to ne zna. Čudan je osjećaj sada biti tu, to bi najbolje mogao opisati znate kako radite od 8 do 4, i sada danas radite do 2 sata i samo zato jer radite kraće stalno gledate na sat, ne da vam se više biti na poslu i želite da to vrijeme prođe što prije. Kada si do 4, onda se pomiris sa sudbinom. Da takav je osjećaj, i onda još slušate kolege kako iznose svoje mišljenje ko bi po njima trebao biti unapređen. I naravno mene ne spominju jer nisam najduže tamo. Vratimo se malo mojem učenju, u korak sa događanjima čitam jednu knjigu koja zaokružuje jednu veliku cjelinu, i tema knjige smo mi ljudi. Odnosno ono što meni ide, a to su odnosi između ljudi. Prije sam pričao kako čovjek će uvijek izdati drugoga, da ali nakon toga se desi da taj koji je izdan ne želi imati više nikakve veze sa drugom osobom. Ako ti naručiš iz picerija picu i oni te sjebu i donesu ti lošu ti više nećeš od tamo naručivati. Jedna puno mračnija istina proizlazi iz toga…. Da ti znaš ako sjebeš nekoga, i ako imaš nekakve koristi od njega te koristi češ izgubiti. Iz toga proizlozi da su svi ljudi prema TEBI ljubazni ne jer to hoće nego jer im je u interesu. I kad razmisliš, kako neki ljudi su ok prema tebi a tračali su te iza leđa. Isto tako tu spada lažne percepcije, kada čovjek ostavi napojnicu, da prosjaku novce ne radi to da mu pomogne nego da drugi vide da on to radi i kažu kako je dobar…. Sebičnost….. Kada su kolege pričali o tome ko zaslužuje ici di, ja sam ih pitao a što da tebe izaberu? Svi bi mi htjeli biti izabrani, i pokazujemo skromnost u tim trenutcima ali sebičnost nas vuće da pronađemo neko obrazloženje da prihvatimo i objasnimo sebi i drugima da je ok da smo mi izabrani. Jeste ikad primjetili kada vi frendu trebate nešto dati da će on doći do vas na prag ako treba, ali ako se idete naći na kavu da će neki pregovarati di ćete se naći, i na kraju običan izlazak da popijee kavu i opustite se ispada u rat di i zašto je bolje tamo…. Nikad nije zbog toga, nego jer je ta osoba sebična i zašto bi ona hodala više od vas? Ko ste vi? I ja sam isto sebičan, tako ste i vi. Ali ja sam uvijek gledao i razmišljao umjesto cijele grupe što i kako, sječam se kada smo davno izlazili van i ja sam uletavao djevojkama, drugi su se samo šlepali i brali čiste namještaljke bez da su rekli hvala…. I onda sam ja prestao to raditi, pa su me zadirkivali kako ja to ne radim, a ja sam im vratio pa evo ti ajde ti! Nakon toga sam uletavo samo curama koje mene zanimaju, ne ogromnim grupama. Jednom frendu smo kupili sub woofer i pojačalo za ročkas, a on te godine se nije sjetio meni čestitati rođendan, i ja sam to zapamtio ni dan danas mu više ne čestitam rođendan. Mi ljudi jako dobro pamtimo ko nas je kada sjebao, i ako se ne isprića ili ne napravi nešto po pitanju toga mi to zapamtimo. I vratimo prvom mogućom prilikom. To je temelj ljudskog ponašanja. Manipulacije ja kada natjerate nekoga da nešto radi jer se loše osjeća, jer misli da bi trebao. Kako smo mi u kurcu….

- 21:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #