Magdu je guarana razvalila kao majmuna fermentirano voće. Umjesto da se zadubi u čitanje zvjerala je po sobi i tražila razlog da zavitla tu glupu knjigu u smeće.
Prešla je rukama po grudima i osjetila ugodu. Sve je pod prstima bilo meko kao plišani medvjedić, a vjerojatno bi se sad u ovom trenutku...
Nasmijala se tom prizoru.
Na stolu je ružno zamotani paketić još uvijek vrištao otvori me, otvori me.
Istegnula se kao mačka i uključila player. Maksov CD sad joj je zvučao još bolje. Kako li je samo uvijek pogodio što mi se sviđa?
Soba se smanjila. Tanke pukotine na zidovima izgledale su kao mreža prometnica na autokarti.
Pokušala je odrediti u kakvom je omjeru iscrtana ta karta i koji je nabliži put kući.
Niti paučine jedva primjetno su presijecale glavne prometnice pa je zaključila kako bi sporednim putovima znatno mogla skratiti put. To znači manju cestarinu i manju potrošnju goriva.
Podignula je paketić sa stola. Da ga otvorim? Ipak ga je donio meni. Nije mi ga uručio, ali ga je bacio na stol kao psu.
Dobro su joj bili poznati Perini maniri. Jednom ga je u Omišu vidjela u trgovini. Svratila je poslije škole da kupi kruh i margarin. Pero je bio stariji klipan koji školu nije završio, ali je redovito pohađao školsko dvorište i mjesta na kojima se može jesti i piti. Magda ga je znala iz viđenja jer je pred njihovom školom svaki dan učenicima otimao novac za marendu.
Stajao je tik do ulaza i pretvarao se da gleda policu sa začinima.
Magda je u prolazu okrznula staricu koja je nosila ceker i pune ruke vrećica, torba joj je visjela s lakta, a štap je stisnula pazuhom tako da je u hodu rušila artikle s polica. Pero je snimio situaciju i skokom pantere joj prepriječio put.
- Fala ti sinko moj, fala..., dahtala je starica.
Magda je gledala nešto nevjerojatno. Pero šupak bio je dobrica. U tom je trenutku bila spremna oprostiti mu otimanje novca jer uzimao je onima koji imaju i davao sebi – koji nikad nije imao.
Nije ni Magda bila iz neke bogate obitelji, tata vodio podružnicu jedne turističke agencije, a mama je bila službenica u „hotelskom“ – savršen par. Ali u odnosu na Peru, oni su živjeli kao Rockefelleri. Kružile su razne priče o njegovom teškom odrastanju uz oca pijanca koji je jednog dana rekao da ide po ribu i nikad se nije vratio.
Pričalo se i da voli mučiti životinje. Mačke, pse, koze i sve ono što bi zarobio na obroncima Ćulibrka. Jednom je izgladnjelu šugavu mačku zavezao za špagu i doveo je pred školu. Mačka se batrgala dok je pokušavala izvući izguljeni vrat iz omče dok je Pero otresao cigaretu po izmrcvarenom mačjem hrptu govoreći kako je to njegov kućni ljubimac.
Starica je stupila nogom na stepenicu, a Pero ju je kao hobotnica obgrlio svojom dugačkom rukom.
Magda je platila račun i još jednom se osvrnula prema ulazu. Starica je upravo izlazila na pločnik dok je Pero pridržavao vrata nogom. Odjednom je zavukao jednu ruku u ceker i izvukao novčanik.
Zinula je. Poželjela je nešto reći, ali samo je nijemo otvarala usta kao riba. Napolju je starica zahvalno tapšala Peru po ramenu, a Magda je prošla pokraj njih ne osvrćući se.
Vratila je paketić na stol.
Lagano je odškrinula prozor kroz koji je ušao pitomi šum grada.
|