- Joj kako ću je jebat, jebavaću je cilu noć, rajcao se Pero u svom nabrijanom Golfu trojki. Bilo je već 1 ujutro kad je stigao u Lučko. Bacio je zgužvanu novčanicu od 200 kuna pospanom tipu u naplatnoj kućici ponosno pokazujući tetoviranog magarca na bicepsu. Magarac je imao iskežene očnjake i nakostriješenu dlaku zbog čega izgledao kao govnarska neman iz SF stripova.
Uloga beštije bila je dvojaka:
1. privući pozornost
2. prestrašiti protivnika.
Nema sumnje da je magarac često privlačio pozornost jer Pero je bez obzira na godišnja doba nosio pripijene majice prekratkih rukava koje su u svakoj prilici trebale istaknuti njegove kvrgave mišiće i tu gadnu poruku.
Čim bi granulo zimsko omiško sunce Pero je inzistirao da mu se bevanda posluži ispred kafića kako bi mogao skinuti jaknu i pokazati svu svoju raskoš. Bio je životinja od svojih metar devedeset pet, torza razvijenog od nebrojenih betonaža gospodskih vikendica i kratko ošišane kockaste glave s repićem koji mu je vijugao niz vrat.
Naizgled, imao je sve. Poštovanje. Cure. Sportski ugled. Ali posao. Mater mu je stalno zvocala da s 30 godina ne može biti sezonski zidar i da se nikad neće oženit.
Jednokratnu jebačinu uvijek bi dobio jer svaka je pičkica iz mjesta i okolice voljela osjetiti Perinu batinu duboko u sebi, ali za nešto konkretnije trebalo je imati love.
A pičkice vole cigare, piće i skupu odjeću.
Svoj je novac uvijek spiskao u kladionici pa su mu mještani stalno plaćali piće. Valjda iz straha. Tako je funkcionirao taj prešutni reket – daj mi da pijem i neće biti sranja u tvom lokalu.
Osim toga, kad popizdi Pero bi imao zloban pogled koji je majstor tetovaže utisnuo njegovom magarcu tako da je svatko mogao odmah vidjeti kako će završiti ako ga zajebava.
A s njim se stvarno nije bilo pametno zakačiti.
Jednom je 5 talijanskih turista parkiralo 5 bijesnih motora ispred „njegovog“ kafića. Bili su tu u Harley, KTM, dvije Yamahe R1 i jedna Honda. Pero je škrgutao zubima jer te su mu nauljene talijanske šupčine zaklonile pogled na njegovo igralište. Njemu, centru vaterpolskog kluba „Tovar“, petorica jadnih žabara zaklanjaju pogled na svetinju.
Naručio je rundu.
Talijani ko Talijani, prvo su pomiješali sva moguća pića što im je razvezalo jezike. Zatim su upirali prstom u prolaznike, a Pero nije volio da itko upire prstom u prolaznike.
Onda su konobaru bahato bacili novčanicu na pladanj, kao da je niže biće. Pero je stegnuo čašu u šaci.
Zdepasti Talijan je na putu iz zahoda zakačio stolnjak i vaza je tresnula o pod. E, to je već bilo previše.
Pero se ispriječio ispred njega poput trola iz Baldur's Gatea. Konobaru je stala knedla u grlu. Već je viđao ovakve scene i nije mu preostalo ništa nego odvratiti pogled kao barmen u vesternu.
- Salute!
Žabari su baš nazdravljali travaricom kad im je kompanjon preletio terasu i zalijepio se licem na pločnik. Ostao je ležati nepomično kao kojot iz crtića.
Ciknuli su.
Uskoro je pod terase bio prepun čuperaka gelirane kose uvaljanih u grudice krvi.
Ovdi ćete pit, pička vam materina kurba, mahao je Pero tovarom koji je isijavao otrovne crvene laserske zrake iz očiju.
Dok je savijao ispušnu cijev Harleya na glavi jednog motorista Pero doživi prosvjetljenje.
Bit ću vodoinstalater!
Zauzeo je središte terase kao Bik koji sjedi. Onako zajapuren, tupa pogleda, izgledao je kao da halucinira od oblokavanja rakijom govnarom dok mu kozmička moć manitua kroz odbljesak sunca na auspuhu pokazuje u kojem će smjeru krenuti.
I stvarno, poslije tog događaja Pero je izučio za vodoinstalatera.
Ali samo je još nešto falilo da oduševi mater. Falila je žena. I ona je bila tu, nadohvat ruke, na trećem katu. Njegova ljetna jebačica Magda zbog koje je večeras dojurio u Zagreb.
Pero pozvoni i čvrsto stegne paketić u ruci.
|