Index librorum prohibitorum

utorak, 22.09.2009.

(Slikajte se)

Teško je shvatiti liječnike, naročito ako imaju dvije specijalizacije. Znam da su mukotrpno studirali da dođu do tog minimuma dostojanstva – titule liječnika opće prakse, nakon koje još moraju odraditi specijalizaciju i najbolje godine života već su iza njih. Sigurno su zato svi nadrkani i jebe ih to što danas možeš naučiti anatomiju, fiziologiju i farmakologiju online. Strašno im smeta to što se možeš informirati besplatno na provjerenim medicinskim bazama podataka koje su napredna sveučilišta dala na uvid javnosti kako bi puk bio obaviješten o najnovijim trendovima i medicinskim otkrićima.
To sam shvatio jučer kad sam išao slikati kralježnicu i ostale gadosti koje nosim po sebi. Osjetio sam taj liječnički strah od informiranosti, strah od srozavanja struke, strah od kapitulacije pred svijetom informacija jer gubitak pozicije polubožanstva koje se dopisuje na lošem latinskom i svođenje na puko dijagnostičko oruđe sigurno nije ugodan.
Prvo sam smuljao svojoj doktorici opće prakse da sam pao s lovačke čeke. Posjetio sam prijatelja u Bjelovaru, lovca koji me poveo u šetnju s njegovim posavskim goničima i kad su psi nanjušili trag divljači izgubili su nam se iz vida. Prijatelj je predložio da se popnemo na lovačku čeku i pokušamo ih dozvati. Fora su te lovačke čeke jer su izgrađene na samom rubu livade iza kojeg se prostire dosadna crnogorična šuma. Krenuo sam se penjati prvi i negdje pri vrhu, baš kad sam trebao dohvatiti posljednju prečku, natrulo drvo je popustilo i pao sam na tlo.
Doktorica me zabrinuto promatrala i potvrdno kimala glavom. Zadignula mi je majicu i rekla neka duboko dišem, zatim je skinula stetoskop i krenula pisati uputnicu za rentgen.
Ne kužim ni liječnike opće prakse. Svaki put kad bih joj došao, ona bi uzela taj stetoskop i slušala kako dišem.
- Podignite desnu nogu... Taaako. Pomaknut vam je lumbalni diskus. Dajte sad malo podignite majicu i duboko dišite. Dooobro.
Za svaku tegobu, ona bi dohvaćala stetoskop i slušala moje soptanje. Počeo sam ozbiljno sumnjati da je moja doktorica fetišistica stetoskopa koju uzbuđuje dok sluša bućkanje mojeg plućnog šlajma.
Uglavnom, dobio sam uputnicu.
Vinogradska je bila nakrcana bauštelcem, zetovcem i kurvom. Morao sam se javiti na portu i čekati svoj red jer ovi su izgledali kao da ih stvarno treba što prije pokrpati.
Zamislio sam sljedeću glupost.
Kurva je hodala Vodnikovom i zaustavljala automobile. Promet je bio uobičajeno odvratan. Odvjetnik Mlikić je vozio svoj novi terenac BMW X5 i od zavidnih pogleda mu se krutilo spolovilo. Zastao je u koloni pokraj skele na kojoj su radnici popravljali secesijsko pročelje zgrade. Kurva ga je šacnula i krenula prema njemu. Pomislio je kako njegova investicija u šminkerski terenac konačno ima smisla jer žene mu se naprosto bacaju pod kotače. Ali odvjetnik Mlikić nije znao da je to kurva. Odvjetnik Mlikić se bavio trgovačkim pravom. I baš kad mu je kurva prišla s prednje strane auta, nešto se uznemirio i pritisnuo desni žmigavac. Odostraga ga je nježno pogodila dvojka kojom je upravljao pospani zetovac, sasvim dovoljno da terenac odbaci kurvu i zabije se u skelu s koje se stropoštao bauštelac. Odvjetnik Mlikić nježno je uronio u 17 zračnih jastuka poslije čega je nazvao policiju da utvrde štetu.
- Vi čekate snimanje?, gurkala me brkata sestra u bolno rame.
Škrgutnuo sam zubima i potvrdno kimnuo. Poslala me u prostoriju koja je izgledala kao skladište i naredila da se skinem.
Ondje sam upoznao rentgenologa koji još ima specijalizaciju iz ortopedije. Čudna kombinacija, ali brzo me počeo uvjeravati kako je on oduvijek htio raditi baš na rentgenu, ali da je ortopedija jedina specijalizacija koju je tada mogao dobiti u nekakvoj vukojebini. Čeličnom voljom je dogurao do ovog odjela i bio je jako ponosan na sebe. Skoro sam mu čestitao na tom podvigu.
Pokušao sam mu objasniti gdje me boli, ali me prekinuo, objašnjavajući s visine kako sam to sigurno vidio na internetu. Da, da, svašta danas ljudi vide na internetu pa si umisle, ali nisam valjda pomislio da mogu raditi njegov posao, posao liječnika s dvije specijalizacije. Nije mi se dalo raditi njegov posao. Moje je da šutim i kimam glavom jer ako čovjek s dvije specijalizacije kaže da me ne boli ključna kost, onda je to sigurno tako. I nikako drugačije.
Doznao sam da je uređaj za rentgen u laganom kvaru i da je to jedini koji imaju, ali i takav je bolji od nikakvog. Pokušao sam biti pristojan pa sam rekao da mi to ne smeta.
- Malo više zrači, no nema veze. I ja sam stalno izložen, uzvratio je doktor.
Zastao sam.
- Izložen?
- Radioaktivnom zračenju, znate., piskao je doktor iza stakla kontrolne sobice.
Dakle želiš me snimiti s pomoću uređaja iz kojeg malo nekontrolirano "cure" radioaktivne zrake. Ustao sam sa stola i pošao po odjeću.
- Čekajte, vikao je doktor, a vaše slike!?
Rekao sam mu neka se slika i odjebao otamo. Kurva je u hodniku još uvijek čekala krpanje fasade, bauštelac je čekao svoje zdravstveno osiguranje dok je odvjetnik Mlikić, negdje u koloni, čekao da ponovno unovči svoju specijalizaciju.

20:26 / Komentari (18) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30