Index librorum prohibitorum

srijeda, 21.11.2007.

Pesma o keruši

Jutros u košari, gde sja, šuška
niz rogoza žućkastih i krutih,
sedmoro je oštenila kučka,
oštenila sedmoro je žutih.
Do u sumrak grlila ih nežno
lizala niz dlaku što rudi,
i slivo se mlak sok neizbežno
iz tih toplih materinskih grudi.
A uveče, kad živina juri
da zauzme motke, il prut jak,
izišo je tad domaćin tmuri
i svu štenad potrpo u džak.
A ona je za tragom trčala,
stizala ga, kao kad uhode...
i dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.
Pri povratku vukuć se po tmini
i ližući znoj s bedara lenih,
mesec joj se nad izbom učini,
kao jedno od kučića njenih.
Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mesec se kotrljao tanki
i skrio se za hum u poljima.
Nemo, ko od milosti il sreće,
kad joj bace kamičak niz breg,
pale su i njene oči pseće
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.

Džersej Đesenjin

16:56 / Komentari (21) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30