Index librorum prohibitorum

četvrtak, 15.06.2006.

Blagdanska manipulacija uma

Okružje blagdanskog dana nabijeno je nekakvim ispraznim iščekivanjem. Prazno se iščitava na licima prolaznika dok nose neku beznačajnu riječ u očima koju u određenim trenutcima izgovaraju mimikom svojih tijela. Danas je Tijelovo - proces, šutljivi mimohod u kojem su ljudi odlučili izvesti svoje duše u šetnju i napojiti oči novim beznačajnim stvarima. Prazan prostor u ljudima popunjava metalna škripa tramvajskih tračnica i kičasto šarenilo izloga. Što prolaznik više i poželjeti može pored prepunih izloga i napudranih pudlica koje se smješkaju iznutra, osim novca? To je pokretač koji će šutljivu gomilu natjerati da progovori, nasmije se i zaplače. Upravo ta neodlučnost i mrtvilo, naizgled, izoliranih individua sve skupa stapa u jedno bezlično stado gonjeno potrebama različitih profila. Skitnice, prosjaci, lopovi, jadnici, samo su neke od kategorija koje su toga jutra stupale tvrdim betonskim tlom. Besciljno promatranje može biti zanimljivo neko vrijeme i baš kada pomisliš da opisima nema kraja, shvatiš da se zrcalo praznine iz očiju prolaznika mimikom prelilo u tebe. Inicijalna dobra namjera prerasta u nešto automatsko, neljudsko i ludo. U obližnjem bistrou ljudi ispijaju jutarnju kavu zadubljeni u iščitavanje informacija praznine iz dnevnih novina koju potom dijele jedni s drugima ništavnom gestikulacijom tijela. Sa strane sjedi blijedi muškarac tužnog izgleda koji pilji u jednu određenu točku i nikako se ne uklapa u ambijent. Njegovo tijelo kao da nestaje u oblaku sivog dima bistroa. Platio je kavu i lagano išetao iz prostora. Ulicom se kretao uz same zidove i izloge, kao da se skriva, u strahu da će mu prolaznici isisati sjaj iz očiju. Mikrokozmička kultura gledanja oko njega nije ga previše zanimala pa je samim time odskakao od uobičajenog. U jednom trenutku, na spajanju dviju ulica, prišao je jednoj ženi i uvalio joj jezik do grla. Ova se radosno nasmiješila, primila ga pod ruku i nastavili su hodati zajedno. Sve je to, priznajete, zaista čudno. Sam čovjek, odjednom pred njim žena, jezičina do grla i šetnjica. Oprostite, ali meni to nije baš normalno. U redu, za njega je već rečeno da je neobičan, ali ta žena, to ne mogu shvatiti. Što bi se dogodilo da neki starčić iz čistog mira priđe nekoj gospođi u godinama, štipne je za stražnjicu, izgovori ružnu riječ, zavuče štap pod njezinu suknju i tako ruku pod ruku nastave šetnju? To bi trebalo biti isto tako uobičajeno kao i ovaj događaj maločas. U svakom slučaju, muškarac i žena ušli su u zgradu. On ju je dopratio do prvog kata i zatim ušao u dizalo. Pritisnuo je broj 7 kad začu neki piskutavi smijeh. Prema izrazu njegovog lica rekao bih da se prilično preplašio. Bio je siguran kako je sam ušao u dizalo dok odjednom ne ugleda nečiju ruku na tipki stop. Dizalo je stalo. Muškarac panično započe lupati po vratima ne shvaćajući što se događa. Okrenuo se ubrzano dišući i iza sebe ugledao patuljka kako se oblizuje i šalje mu poljupce.
- Oh, to si ti. prozbori muškarac
Odvezli su se do 7. kata i zagrljeni napustili dizalo.

P.S.
Na Tijelovo nije bitno u kakvom tijelu boravite.

09:48 / Komentari (18) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30