Lifestyle Čušpajz

Dan isprepleten iznenađenjima kulminirao je u ranim večernjim satima, kako su posljednje zrake svjetlosti milovale krošnje drveća i krovove kuća, na dvorište mi je uletio dotični buraz. Kao i obično nije imao niš pametno za reći ali zato je imao kaj za pokazati. Da...da... tako sam ponosan.... i on je postao muškarac.... stavio je plave ledice na auto.... šmrc.... kako brzo rastu.... transformacija u seljaka uspješno prvoedena I sad je on kul, tolko kul da više nemora dolazit na vrijeme, više ne mora plačati pivu u birtiji, tolko je kul da može sam sebi Vi govoriti. Faca. Još i u inozemstvu studira, ma tko ga takvog nebi htio za kućnog ljubimca?Slijede sljike

Dinamični dvojac u klinču zadovoljstva


Ključ u kremšniti, ne pitajte zašto


Ako se dosad niste još uneredili od sveopćeg zadovoljstva, ovo je posljednja prilika

Najavljeni (ego)trip na festival hmeljavih delicija odgođen je radi druge tradicionalne manifestacije u ovom podneblju - Berbe, i to grooozdija, kako bi napravili viiiineee i imali se s čim opijati ostatak godine. Prošla je standardno, odojak, vino i to, i unatoč cjelodnevnim naporima u goricama našlo se snae za subotnji izlazak- usljedio je šok, zatvoriše nam paradizooooo ajooooooj a ja mislilaaaa...ajooooojj. Pas mater ko radi preuređenja su ga zatvorili, da.... a ja sam madagaskarski lemur. Uglavnom do 24.10.2006 u šoping centar u kraljevcu idem samo po rotkvice i celer. A nema veze kaj sad možemo jedino piti a i toga mi je dosta kroz ovaj grozdobeački vikend, slijedi lagani predah, pa par ispita na faxu i prema svečanom obečanju, časnoj pionirskoj riječi starog za oktoberfest se kreće u četvrtak popodne. Ovo bude kratak post jer kao što neki zanju "posljedica" berbe je mošt, kojeg volim piti, ali mošt ima zajebanu narav da prokuha u tebi i djeluje na probavu jako....hmm.... stimulativno. Tak da znate kaj slijedi... e
btw. ovaj post stavljam u kategoriju "Zdravlje" i "Moda" , iz protesta

dogode se svakakve pizdarije, a mi smo protiv tijeka tih pizdarija nemoćni te im se moramo prepustiti. Veliko je to sranje kad ideš nakon treninga samo na jednu cugu, pa kad se premjestiš u drugu birtiju na drugu, pa u treću na teću cugu, i kad u toj trećoj ostaješ do fajrunta i duže od toga, i kad gazda birtije u 1 kad bi trebao zatvarati okrene "posljednju" rundu, kad ta posljednja runda to i nije jer svi ostali nakon toga još okrenuu, pa kad nakon svih tih rundi gazda izjavi da ima dva problema i stavi flašu jackya i južnjačke utjehe na šank, ti problemi se moraju hitno riješit, i kad nakon rješavanja toga još nitko ne želi kući iako je već sunce na izlasku,i kad se pjeva i dere i urla i grli, i kad se žile režu na različite za to namjenjene pjesme, i kad čistaćice ulete zaprepaštene u birtiju neposredno prije otvaranja da srede nered koji smo priredili, i kad se pod utjecajem alkohola dogovaraju važni poslovi, i kad se razglabaju bezvezne teme, i kad se iz čista mira dvoje prijatelja skoro potuće i kad se nakon dugog natezanja opet pomire, i kad netko primjeti da je netko drugi upalio rasvjetu, i kad ga netko treći upozori da to nije rasvjeta nego sunce koje pomalo izlazi na romatičan način, i kad se konačno donese ta odluka da je vrijeme da se pođe kućama, i kad se nakon sat vremena ta odluka konačno i provede, i kad se rastanemo, i kad nađemo automobile na parkiralištu, i kad nađemo našu kuću, i kad, već po bijelom danu u rosno jutro konačno uđemo u krevet, i kad se probudimo nakon ručka, i kad shvatimo da je tek subota popodne i da uskoro slijedi repriza....
I kad se sve to dogodi> moraš piti!!!
Dosad nisam napisal niš pametno ni smisleno, niti stilski profinjeno, samo me ponesao tok misli tj. gluposti i mutnih sječanja jučerašnji tj. dijelom i današnje "jedne cuge nakon treninga".

Još jednu važnu vijest valja prenjeti, naime u Bavarskoj prijestolnici je započeo najočekivaniji event godine - oktoberfest, i planovi su u tijeku da nakon spektakularnog provoda prošle godine, i sljedeći vikend pohodimo Muenchen upotrazi za dnom bezbrojnih litarskih krigli - Mass-eva.
Naravno da ukoliko se ovi planovi ostvare na blogu će biti podneseno iscrpno izvješće. A za zagrijavanje nekoliko prošlogodišnjih slikica.




P.S. Ovaj post sam objavio pod kategorijom zdravlje iako ima s tim veze ko ja s seobom madagaskarskih lemura u mandžuriju. DAJTE KATEGORIJU OPĆENITO!!!

Ovo bude update bez mnogo trkeljanja i mudrovanja, samo the best of probrane slike s mora koje su prošle strogu cenzuru i dobile dozvolu za objavljivanje. Čisto da vidite zašto jedva čekam sljedeće ljeto.

Stisni sljiku:
dakle tu smo bili, male vode by night

Stisni sljiku:
a đubre ni htelo upalit

Stisni sljiku:
moraš u hasjendu buraz, ne?

Stisni sljiku:
biškupec yacht club

Stisni sljiku:
klubske prostorije

Stisni sljiku:
vid' nargileee

Stisni sljiku:
svinjskeeee nožiceeeeee

Stisni sljiku:
nešto je izraslo iz mora???

Stisni sljiku:
i prouzročilo ekološku katastrofu

Stisni sljiku:
leti leti leti...kš!

Stisni sljiku:
šućkored

Stisni sljiku:
onda treba piti

Stisni sljiku:
puuno piti

Stisni sljiku:
a majstor karapandža će se pobrinuti za jelo

Stisni sljiku:
krumiparaa lukaa

Stisni sljiku:
nju bi trebalo nahraniti malo

Stisni sljiku:
svijet se eventualno okrenuo naglavačke

Stisni sljiku:
uzbuđenje na vrhuncu...

Stisni sljiku:
kaj to smrdi? nemam pojma ja sam lud kad si popijem!

Stisni sljiku:
bratstvo i jedinstvo

Stisni sljiku:
jel ugašen blic? je! dobro!

Stisni sljiku:
touch maj telo

... dogodio se još jučer, nakon lijetnog odmora od grada zime i bicikla (i segway-a po novom) jučer smo se morali vratiti jerbo su počeli jesenski ispitni rokovi (koji su btw. prošli pretežno neslavno). Netom nakon završetka špancirfesta mi smo prošpancirali gradom i zaključili da se niš nije promjenilo, iako je vani +30 stupnjeva neke ulice su još bude hladne uspomene. Sama zgrada fakulteta također je netaknuta, jedino su se automatska pokretna vrata preko ljeta očito nučila pameti tako da se sad ne počnu zatvarati kad prolazim kroz njih pa neće biti više sudara. Il su stavili bolji senzor da registrira mene sitnog. Ekspresno smo obavili ispite pod budnim okom asistenta koji se tolko forsa da silom oće biti stariji od samog sebe, valjda dok ne dostigne te godine da smogne hrabrosti odseliti se iz roditeljskog doma i prestati koristiti riječi poput "mljac kod". Da i ONO smo našli na istom mjesti di smo ga ostavili, na krevetu u domu, beživotno ko i uvijek. Tolko za ovaj post, sljedeći tjedan se nakratko još vraćam u Vž (ako ne i ovaj) pa bude zanimljivosti. I upravo dobih sve slike s mora pa budem napravio selekciju zanimljivijih te stavio na uviđaj jel.

P.S. uredništvu blog.hr ili komu god - jebale vas kategorije postova koje se odabrati moraju, odite u S.Š. Sesvete i tamo potražite jednu profesoricu, lako ćete je prepoznati, obično nosi ljubičasto odijelo il ružičasti zastor ili perzijski tepih ili kajgode joj pukne u glavu taj dan, uglavnom kad ju nađete nek vam ona predloži novu kategoriju postova koju ću ja neprekidno koristiti - kategorija se zove OPĆENITO!

Pitate se zašto? Zato jer sam se u posljednjih par dana intenzivno primio knjige kako bi nedobogvećegzla i položio koji ispit u predstojećem jesenskom roku. Kako sam ja po prirodi nemiran i ne mogu izdržati jako dugo na jednom mjestu, to me psihički ubija i tako dolazim do zaključka da sam u prošlom postu bezveze plačipičkao, puno mi je bolje kad nisam u ovolikoj mjeri prikovan za 4 kućna zida, kad putujem kad se nešto događa, a ne ovako, kad imam osječaj da samo ja moram čamiti za stolom uz hrpu knjiga. Barem ak mi se prisere i nestane WC papira nemam brige. Ajde treba se tješit, vikend je konačno tu, ovaj je malo posebniji od ostalih i to će se valjda prikladno obilježiti. Ipak je ovo posljednji vikend prije početka škole....... ups pa to se mene više ne tiće, ja sam to poglavlje svog života završio. A vjerujte da bi dao flašu viskija da mogu opet u srednju, to su bili dani aaaaaaaaaaaaaa. Poanta cijele priče je da ljudi (pa i ja) često mijenjaju svoje stavove o određenim stvarima, jedino je za različite promjene potreban različit vremenski period. Prije 2 godine u ovov doba sam bio nesretan zbog početka škole, sdad bi bio presretan da se možemo vratiti u te naše klupe, pa na DD u tresor, pa sanp i lagano nakon napornog dana doći kući, premlatiti ženu i djecu, otići do punice, i probosti je...šarafcigerom. Malo sam odlutao, uglavnom promjena se dogodi, nekad u 2 posta nekad u dvije godine.