...neshvaćeno...

...neznam što se dogđa samnom...više ne razumijem samu sebe a to nije dobro...neznam što želim...a još manje razumijem svoje postupke...do danas sam mislila da mi život ima smisla i da imam sve što mi je potrebno za sretan i ispunjen život... ali u jedno sam još uvijek sigurna i to mi je jako drago,a to je da se još uvijek mogu osloniti na prijatelje i d

ih sada nema vjerovatno bi od tog svega razočaranja i zbunjenost napravila nešto zbog čega bi se pokajala...al sve ima svoj smisao i sve se događa sa svojim razlogom...žao mi je što sam se u jednoj situaciji ponjela kao da me nije briga...i opet od toga straha prekrivam osjećaje pretpostavkama i crnim mislima, a kada zaklopim oči vidim tamu....osijećam se usamjeno i posvuda vidim laž i dvoličnost, a mislila sam da sam tu fazu odavno završila, mislila sam da je to razdoblje zatvoreno, ali htjela bi vratiti vrijeme, htjela bi osjetiti ono što sam nekad, htjela bih osijećati slobodu, a ja se osiječam zavezano, ghtjela bi subotom "letjeti" i fali mi onaj neki čar koji polagano nestaje i gubi se...počeli smo se razdvajati...fali mi sve što je nekad bilo...i pitam se gdje je to sve nestalo...onaj naš stari park, stari pijatelji, i ona moja "šugava" boca ribara i onaj smijeh i moje padanje po parkovima...možda se to svima vama čini smješnim i da sam vam svakom pričala kako se osijećam...vjerovatno bi mi rekli da ne živm u prošlosti ipak je ona mamila smješak na moje lice, ipak sam nakon svake subote išla sa smješkom i novim stvarima za pričanje a toga više nema..a život brzopleto ide dalje koliko got mi toga nismo svjesini...

...šaljem vam svima pusu...i nadam se da će te me shvatit...pozz...
- 04.11.2007. - 19:52 - Komentiraj - 5 - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © by Little Dreamer