Drug Icy me podsjetio na dva omiljena mi filmica sto imam.

Molim prvi pogledati u tisini i koncentraciji...
(SOUND ON!!)

Ove historijske slike pocetka kraja potrosackog sna, dolaze nam iz Newporta, gdje je gradska uprava odlucila besplatno unistiti automobile dobrovoljaca koji u zamjenu dobijaju jednu godinu besplatnog javnog prijevoza.

"Ovo je mala pobjeda za ekologiju, ali veliki poraz za potrosacko drustvo"
- Neil Armstrong, jazz trubac s Mjeseca.

BBC - Cars crushed in eco-transport bid

Naravno, u ovom slucaju zrtva aperkata ne mora biti "at short or medium range punch distance", jer kao sto rece americki ministar obrane (vidi prosli post), elektromagnetska klimatska oruzja rade na daljlinu...

Komentator:
"Druga runda zavrsila je kao i prva, snaznim aperkatom napadaca, i americkog borca spasilo je samo zvono za kraj runde. No po njegovoj vidnoj iscrpljenosti, cini se da ce u trecoj rundi biti dovoljan samo jedan kroshe, direkt, ili jos jedan aperkat, i borba ce zavrsiti nokautom. Cini se da ce naslov svjetskog sampiona u teskoj kategoriji konacno napustiti americki kut ringa..."

originalna mapa naftnih platformi: http://gom.rigzone.com/rita.asp - hvala flopu na linku

Preksinoc sam gledao TV. Hvala Svetoj Manti za skretanje paznje.

Necu mislim na kraju ipak napraviti suvislu pricu o tome sto sam vidio. Prepricacu stvari nasumicno onako kako su se nizale na ekranu. Detalje koji su me ponukali da ih na brzinu zapisem... CNN i BBC... Tu i tamo popratiti dodatnim rijecima kako mi vec padnu na pamet... Stvari i bola u onom sto sam vidio je ionako previse previse a i ja nisam novinar...

Ako sam ikad gledao prijenos genocida uzivo, bilo je to preksinoc.

Niposto prvi, naravno, genocid koji mozemo pratiti live na TV. Uostalom, stara je sad vec Bosanska kletva "dabogda (u)gledo svoju kucu na CNN-u!" - svi (osim najmladjih) smo gledali taj (relativno davni?) DPG - Direktni Prijenos Genocida. Svi smo gledali i onaj zvan 9/11, i onaj zvan Tsunami... Skoro svakoga dana, dotakne nas (medijski) i neka cestica onog sto se odvija u Africi vec 20 godina, zvanog AIDS... da spomenemo samo neke.

Ovaj zadnji je ipak posebno mucno gledati, jer je bolesno eksplicitan i neskriven. Ovakve slike i situacija nisu jos do sad bile pracene toliko otvorenim (odn toliko tanko prikrivenim) prijezirom, nemarom, napustanjem, neodgovornoscu.

U satima neprekidnog izvjestavanja na CNN-u, i skoro neprekidnog na BBC Worldu,
vidio sam mozda 15% bijelih ljudi, a 90% od tih su bili vojnici sa automatskim pusketinama, policajci s automatskim pusketinama, neke druge uniforme s automatskim pusketinama, pa cak i postanska policija s automatskim pusketinama.
Ostalo su bili nasukani crnci, siromasni, koji nisu imali automobile da njima pobjegnu od Katrine; 50 000 onih zarobljenih na krovovima i balkonima zgrada i kuca u gradu koji je gotovo cijeli potopljen do krova; i jos vise od toliko zarobljenih u kongresnom centru i onom Superdomeu.
Oni, nasukani, ostavljeni tjedan dana u takvom stanju, su potencijalne mete svih tih automatskih pusketina.

Vidio sam helikopter kako se spusta na plato pored velike zgrade u kojoj su tisuce izbjeglica, i iz njega nitko ne izlazi, vec s obje strane izbaci po par vreca necega (ni ruke koje su izbacivale nisu izvirile iz njega) i nakon kraceg stajanja odlazi. "Kao psima, ili zivotinjama u zooloskom vrtu!" vice reporteru uplakana i bijesna crna zena.

Vidio sam slike masa od tisuca ljudi, izmedju dva konopca razmaka 10-ak m, dok satima cekaju ulaz u nesto, autobuse ili zgrade, na suncu i nabijeni gusce nego stoka, i jedine figure koje se krecu, na velikom praznom prostoru izvan konopaca, su vojnici s automatskim pusketinama.

Cuo sam kako novinari kazu da je americka pomoc istog tipa stigla u Indoneziju nakon tsunamija u roku od 48 sati. A za New Orleans, usred USA, im je trebalo 5 dana.

Vidio sam kako ljudi koji su jos u ponedjeljak ostali bez igdje iceg, ukljucujuci hranu i vodu, kad provaljuju u napustene trgovine bivaju konstantno nazivani "looters", i cuo kako vojska za looters ima naredbu "shoot to kill".
Sad, ja se sjecam npr. davnih potresa u Skopju i Banjaluci, i znam da je onda takodjer bilo mjestimicnih egzekucija na licu mjesta, i to pravilo postoji pri velikim katastrofama, ali tu se radilo o ljudima koji bi krali npr zlatne satove sa mrtvh zrtava, i slicne oportunisticke grozote. Ne bih bas rekao da se posezanje onih koji su za tren izgubili bas sve i nemaju sta ni jesti - i tako tjedan dana - za stvarima u ionako napustenim skladistima i trgovinama, moze izjednaciti s onim prethodno spomenutim stvarima. Ali privatna imovina je veca svetinja u starom dobrom USA nego zivot, i ovo se naziva kradjom i lootingom, i pri katastrofi to jednostavno znaci shoot to kill. To sto je looting uzrokovan odsustvom prethodnog run to be there in time od strane shootersa, ocito nema veze.

Bush, potresen efektima ovog uragana, je zatrazio internacionalnu pomoc - i dobija ju. 60 miliona barela nafte. To je trazio. To je pomoc koja ubrzano stize u Ameriku.

Gledao sam Busha i druge zvanicnike, kako konstantno pricaju "mi cemo", "mi trebamo", "mi suosjecamo", "mi vjerujemo", "we have what it takes", nitko bas nikad ne spomenuvsi apsolutno nepojmljivu sporost u svoj pomoci, niti itko od novinara koji s njima pricaju pita za nju, iako to inace tokom izvjestavanja ponekad spomenu.

Slusao sam kako CNN voditelj pocne recenicu potiho sa "Pet dana nakon katastrofalne nesrece" i nastavi s glasnim "vojne trupe natrpane hranom napokon stizu u New Orleans", i gledao kako se onda na textualnom dijelu ekrana, ispise samo ovaj naglaseni dio teksta, a pet dana se ne spominje.

Cuo sam Busha kako u recenicu kojom mulja o trebamo i hocemo i sl, ubacuje "we'll secure this country from terrorists". Dok prica o (tzv) prirodnoj katastrofi.

Pomisljao sam kako cu jos poceti vjerovati tezi nekih ljudi da Treci Svjetski Rat nije pitanje toga hoce li ga nekad biti ili ne, nego je on nesto sto se odvija vec vise desetljeca, pred nasim ocima; samo sto je ovaj rat - paradoksalno - tajni, i vodi se meteoroloskim sredstvima. I shvatio da cemo mozda oficijelno cuti za treci svjetski rat, i tako ga zvati, tek onog trenutka kad zavrsi.


No gotovo je nebitno je li sam uragan, koji se istina ponasao malo drukcije nego su "ocekivali", umjetno izazvan (ili event. samo pojacan i malo upravljan; nanisanjen?) ili ne, i cije je djelo - genocid "useless eatersa" ovog grada s najvise duse u USA (kako kazu oni koji su bili) koji je usljedio tokom tjedna nakon nesrece, je dovoljan zlocin sam po sebi.

Gledao sam US Treasury Secretaryja Johna Snowa, covjeka koji je u petak doletio s odmora u Engleskoj (Bush se tokom tjedna morao savjetovati sa Snowovim faktualnim nadredjenim, FedRes Greenspanom), i vidio covjeka koji bi najradije da nije tamo gdje jest, za govornicom i na pressici, kako nevjerojatno uzvrpoljen, konstanstno se prebacujuci s lakta na lakat, tihim, hipnoticnim, iz-coska-usana glasom mrmolji uopceno o kako super stize pomoc u N.Orleans, bez ikad ijednog podatka; i kako nakon 12 minuta mrmljanja - bas nijednom ne diguvsi pogled sto je inace nemirno letao duz prednje sipke govornice ispred njega - mrmljanja o (zapravo prakticki nepostojecoj) pomoci stradalima, odjednom pocne spominjati kako "financijski sistem pozitivno reagira na nesrecu". Ekonomija ce mozda nakratko zaskripati (tj raja ce morati jos mrvu stegnuti kais, i sitni bizz ce skripati), ali financijski ovo je ok. Spominje kako ce se - nazalost, ah! - mnogo lokalnih businessa morati zatvoriti. You bet they will! A doci se novi gazde, kao i u Tajland, Indoneziju, Indiju, Sri Lanku.

Ni Bush, uz svu izrazenu sucut prema stradalnicima, nije propustio reci kako misli da ce New Orleans jednog dana opet biti sjajan grad, i kako se izrazio, biti better city to live in. Bush, koji inace u petak za posjete ugrozenim podrucjima jedino New Orleans nije posjetio (direktno pogodjeni grad), ocito ce posjetiti ovaj grad tek kad on bude "bolje mjesto za zivot" nego dosada, kad je 68% stanovnistva bilo crno, mnogi siromasni, i nikog tko glasa za njegovu Partiju. I kad on i njegovi pajdasi budu vlasnici svega.

Gledao sam kako su gradonacelnika N.Orleansa, dok psuje pomoc koja ne stize tjedan dana ("and these ships they're like sending!? where are they?? i don't see them!!") odsjecaju u pola recenice (niposto zadnje) nakon jedva duze od pola minute, a kako onda pustaju hipnoticnog i unezverenog Snowa bar 15-20 min. Ajde de, at least we know that financial system is responding well....

Vidio sam Busha kako - u petak - kaze "this requires more than one day's attention". Hahahaha.

Gledao sam sretnu vijest kako, duze vrijeme nakon sto je nestalo autobusa (nestalo??), 5 autobusa stize da spasi starce iz starackog doma. Ovo je bio prvi kadar u kojem prakticki nije bilo crnih ljudi. Svi spasavani i spasioci su bili bijeli. Jedini crnac u ovom kadru je bio strazar, namrgodjeni krupni crnja, sa - naravno - automatskom pusketinom u rukama, koji je budno pazio da nikakvi uljezi ne naruse ovu rescue operaciju.

Slusao sam kako se prije 7 god poceo graditi nasip koji bi ovo bio sprijecio, ali je njegovo financiranje dokinula Bushova vlada po dolasku na vlast. Slusao sam gradonacelnika NO dok prica kako je svih tih 7 godina kunuo i molio sve drzavne elemente koji su mogli pomoci, da se to dovrsi.

Zavrsicu na pateticnoj noti. Kad vidim sta radi proracunatost i manjak sucuti, nije me sramota biti emotivan, pa i patetican. Pa i ako inace ne slusam Kicu Slabinca u zivotu.

Gledao sam skoro cijelu noc.
A ujutro, gledao sam sunce na istoku, kako se budi:



(za punu patetiku, ukljuci zvuk. fotografije: NY Times)

DODATAK - LINKS:
radio interview gradonacelnika NewOrleansa (CNN)
black people are "looting", white people are "finding food" (Yahoo News)
pogledajte i poslusajte ovog predsjednika jedne opcine u New Orleansu... pliz odgledajte do kraja; izmedju ostalog opisuje vise slucajeva kad je pomoc koja je vec bila na putu vracana nazad od strane FEMA-e; a na kraju se slomi i zaplace (NBC News)
rasna pozadina nepomoci stradalima (New York Times)