Jedne godine sam 30-og Travnja na vece upoznao dva Engleza, a jedne druge godine, na isti dan, dvije Njemice. I jednima i drugima se desila ista stvar: cuvsi toliko puta kako je Amsterdam cool grad, narocito za provod, konacno su dosli u posjetu toj turistickoj Meki, da se uvjere i sami.

Na izlazu iz Central Station-a, pridruzili bi se zapanjujuce velikoj rijeci ljudi, pazljivo upravljanoj policijskim koridorima kroz dva crowd-management prolaza. Neki od ljudi su pjevali, neki nosili pica u ruci i cugali putem. Ponekad su se ove dvije sorte preklapale. "Hej kuul, parti je vec poceo!" rekli su u sali Englezi/Njemice. Ne shvacajuci da to uopce nije sala.



Kad su prosli preko prvog mosta i izbili na glavnu ulicu, sala je prerasla u stvarnost: rijeka ljudi jos je veca, pica je jos vise, na ulici se naveliko plese, dok glasna muzika dopire iz svih pravaca! "Fakin' hel! Ovo nije grad za partyje, ovo je grad-party!!!"



Ono sto nisu znali, je da su sasvim slucajno stigli u Amsterdam na nizozemskim urodjenicima najdrazi praznik - Kraljicin Dan. To bi trebao kao biti rodjendan kraljice Beatrix van Oranje (iz Oranje dinastije), iliti Narandzaste Blazenke, medjutim koliko znam, kao i u slucaju Tita i jos nekih vladara, uopce ne pada na njen stvarni rodjendan. Cini se da je to popularno medju vladarima. Kad ja budem Vladar, i ja cu tako. Moj ce se rodjendan slaviti na 1. April, tako da ljudima bude lakse vikati kako me jako vole i kako sam super. Mojim slave i hvale gladnim usima vise zeljene muzike, a ljudima opravdanje sto lazu dok to vicu. Da ne kazu neki da je zbog rezima i neznam ja sta...




Uz svaki od bezbrojnih ulicnih micro-partyja poput ovog, postavlja se jedan od dva problema, ovisno zasto ste tocno tu: ili kako plesati na uskoj ulici kojom prolazi rijeka ljudi - ili kako proci ulicom u kojoj plese more ljudi. No to zacudo, malo po malo, funkcionira savrseno. Osim ako bilo koje od to dvoje pokusate izvesti automobilom, kao ovaj vlasnik sada ganc novog a vrlo uskoro vrlo starog Golfa.



Jedna od mnogih dobrih strana ovog dana je sto svatko moze na ulici prodavati sto god hoce, bez poreza; pa nema sta ne zavrsava izlozeno pogledu, setacima i potencijalnim kupcima. A mnogima i nacin da nadju povoljno nesto sto nisu mogli naci po brojnim Amsterdamskim pijacama, i oglasima. Ne nazalost i meni, shoppingu vrlo nesklonom tipu, mada jesam pretprosle godine jeftino kupio lijepi Juznoamericki luk i strijele. Ne pitajte zasto.







"Jan-Marteen, dragi, sto da smislimo ove godine za Koningine Dag? Obukla sam se skroz u narandzasto, ali nije mi to nekak dost, tako sam bila obucena i lani, i preklani, kao i svih godina prije toga... Da ofarbamo brod u narandzasto?" "Ne, Maaike draga, nije to dosta, nas brod je mali i nece znatno onarandzastiti ulice i kanale. Imam bolju ideju. Zrak! Zrak nam je potpuno bezbojan, bezveze je, opce nije nimalo narandzast. Ajde da ispustamo narandzasti dim po kanalu te tako ispravimo tu vjekovnu meteorolosku nepravdu." "Divna ideja, dragi! Za ovo bum ti dala ove godine!" "Oh draga, ti si tako divna :***..."









Jedna od losih pak strana ovog dana, je sto cete na vise mjesta u gradu uci u takve guzve da ako niste pazljivi, iz njih cete iz njih izaci laksi za telefon, novcanik, PDA, i sve ostalo sto ste imali u nezakopcanom dzepu; sto se meni, iskusnoj zrtvi upravo te situacije, danas nece dogoditi, iako je cifershlus na kljucnom dzepu moje ultra-cool stare kozne jakne potrgan. Ja staviti zihericu, pa se mister lopov nek se misle!












Vijetnamezi, Burmljani, Laošani, Indonezijanci, Celebešljani i Kalimantanci.... stari postovaoci Oranje dinastije, vise je nego ocito po prigodnim kapicama.
Ona: "Inj gonh nan cu?"
On: "Gonh! Gonh!"
Njena mama: "Onjen ghan nan kam nam kee Oranje?"
On: "Oooo! Oooo!"
Svi: "Oranje nang cu! Oranje nang cu!"



Naravno, tu je obavezno i vjekovni tradicionalni ukras amsterdamskih mostova u ovakvim prilikama, lutka na napuhavanje sa pivskom flashom u ustima. U prvom planu mozemo takodjer vidjeti ostatke necijeg bicikla koji je prosao istu sudbinu kao onaj jedan od mojih, tuzno sveden samo na lanac i prednji kotac. Ovaj "prosli vlasnik" nije zadrzao cak ni lanac. Tsss, kakvo rasipnistvo. Sigurno nije bio Dač.



Iako je ostatak njegovog benda (lijevo) izgledao kao Klub Neizljecenih Alkoholicara Koji Su Vec U Fazi Da Misle Da Su Torta, on (desno) mi je bio sasvim cool. Ustvari, bio je toliko kul da mi je crkla baterija u aparatu.



Voli vas vas OvajOvdje, kojeg bole noge, i dupe, i glava. Tim redom. A sad i prsti.
Laku noc!