SVI SMO ISTI - beba u duši

	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Opis bloga
ma bezveze

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

beba u duši

27.12.2006., srijeda

SVI SMO ISTI

(zapisano na papir poslije dokumentarca)

Maloprije sam gledala dokumentarac o Zagrepčaninu Vidu. On je beskućnik i živi na klupici blizu katedrale. Kada kažem beskućnik prvo sam pomislila na propalicu koji nije znao što sa životom pa ga je i upropastio, siromašan, bez stana/kuće, novaca... Prvo na te materijalne stvari novac, kuća, luksuz, ali on je čovjek bez roditelja, rodbine, napušten od društva, bez krova nad glavom, tople odjeće, hrane pa čak i najjednostavnijih tj. najprimitivnijih stvari kao sto je WC, tanjur nešto što niti ne zamjećujem da je luksuz. Prije nego što sam ovo počela pisati bila sam u kupaoni, pogledala sam oko sebe, sve što imam je za Vida i za one koji žive kao i on te za još milijune ljudi diljem svijeta luksuz: šampon, četkica, kaladont, vlastita kada, svjetlo, ogledalo, struja, voda, vrata, radijator..., sve ali baš sve. Nisam niti primjećivala koliko stvari ne cijenim, on nema niti to, a kamoli tv, laptop, mobitel i ostale hi-tech uređaje, odjeću koju će mama oprati... Sve, svaka stvarčica je od iznimne važnosti.
Da se vratim na Vida. On je moj susjed baš kao i još oko mil. ljudi koji žive u Zagrebu, a dopuštamo da tako živi. Ima dugu bradu koju češlja, kapicu koja mu, valjda uvijek stoji na glavi, staru jaknu, a ispod, pretpostavljam, hrpa slojeva majica koje veoma rijetko pere izgleda mi kao kakav junky odnosno kada sam okrenula na 1. program i vidjela ga kako češlja bradicu i pali cigaretu pomislila sam da se radi o dokumentarcu o narkomanima, a najviše me zaprepastilo to kako bih ja reagirala kada bih ga vidjela. Najvjerojatnije bih zabila glavu u pod i primaknula se suprotnoj strani ulice. To me zaprepastilo jer on je čovjek baš kao i ja, što ga razlikuje od mene? Ima ruke, ima noge, glavu, mozak, srce, dušu..., ima sve on je ljudsko biće. Zašto bih tako reagirala? Njemu treba ljubav, toplina, osjećaji, ponos, dostojanstvo, njemu su potrebne stvari kao i meni. Zašto bi moja reakcija bila takva?
1. Možda jer su me učili ili me još uče (TV, internet, novine- mediji) da se tako ponašam s drugačijima od sebe, s onima koji ne pripadaju masi.
2. Možda je to bio instinkt jer sam rođena sa strahom od različitih pa bi donekle i razumjela povijest, svi ratovi, mržnje itd.
Ali ipak na kraju svi smo ljudi rodimo se, od živimo i umremo, nema različitosti.
To bi značilo da smo on i ja isti. Zašto bih ja bila bolja od njega, a zašto bi on od mene? Shvatila sam da često mislim da sam bolja od nekoga, ali kad se uspoređujem s osobom koja je ubila pet osoba zar me to ne čini boljom? možda ne jer da si s njome postupali kvalitetnije u djetinjstvu bi li ona ubila te osobe? Je li ona kriva ili je netko drugi ili nije nitko kriv, to je jedan veliki začarani krug koji me dovodi do još jednog zaključka, a to je da je sve relativno.
Vid zarađuje prevoženjem starih kolica na Dolcu, a često na njima i prespava. Zarađuje malo, a to najčešće potroši na cigarete, pivicu dvije, kruh i kobasu (to je njegov luksuz, stvari koje ga čine sretnim), ali od svega najviše me iznenadilo što je kupio hranu (konzervu) mačkama koje žive blizu katedrale. Nema puno, a i to što ima dijeli. Još me jedna rečenica natjerala na razmišljanje, a to je kada ga je netko pitao je li mu zima, a on je ko iz stopa odgovorio ne, nema zime, zima je kada se smrzneš. Doživljava stvari na skroman, jednostavan način.
On je čovjek vrijedan divljenja baš kao i svaka osoba, svi smo jedinstveni, različiti, ali opet jednaki. Život je kratak, jedan, treba ga živjeti, a ne proživljavati i proživiti.

- 21:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.