|
|
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Take my poll!
bigoo.ws
only me(Sanja)
drazen4(lovro)
!_Rogy_!
witchy´s life
vale11
PoWeR Of F!Re
† :::.... mmm@†h€@ :) ...::: †
fancy-girls
ppicek
Vanna=)
pogodi tko
ivy
red cat
...LUDA ZA HIP-HOPOM...jel mi dobar nadimak??!!...
tina
little angel
ing@
Astra
99% angel
black rebit
Koliko vas je sad:
Koliko vas je bilo?
Free Site Counter
Dizajneki: 
Moj banner
Još malo slika i tih stvari... =)
Glazba je nešto bez čega ne mogu ni zaspati....
I bez mp3-a (mp4 ili i-pod mi nisu dobri, mislim bez uvrede...)
Da, često sam žalosana, no nisam sigurna da je u očima drugih to često toliko izraženo...
A kada to netko i primijeti, ja najčešće nemam razloga za to...
Ne znam možda me koji put razvesele...
Ako ne mene, možda nekome drugom izmame osmijeh na lice...
Evo još jedna pjesma...
| guns n roses - Nov... |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam jedno milo djetešce koje živi u jednom milom gradiću nekih trinaestak godina.
Ime imam, mislim da glasi Iva...
Prezime, a imam i to...
Rođena jesam, a to se zbilo 24.4.1995, Znaći uskoro ću biti trinaestogodišnja curica...
Nadimak, a to je neka novost samo sam Iva...
Doll Avatars
Izgledam ko ženskica koja ima nekih 11 godina,smeđu kosu i oči, glavu, ruke, noge - sve šta je potrebno
Volim svoje prijatelje, glazbu, dečke, crnu, crvenu, ljubičastu i bež boju...
Još volim i plivati, plesati, svirati gitaru (maštam da ću si kupiti električnu i svirati u nekom okorjelom rock bendu)
Ne volim: umišljene, bezobrazne i dvolične osobe;
Patetičnost, licemjernost, rasizam i nacionalizam u bilo kojem obliku…
Naj prijatelji su mi Nelkica, Nina, Borna, Hudek i Lovro...
Najgori prijatelji ne mogu postojati...samo loše osobe koje nas ćesto povrijede,ali oni tada više nisu prijatelji...
Slušam: Guns N Roses, rhcp,Bon Jovi, Hladno pivo, Beatles, Rolling Stones, Parni valjak, nešto malo Lorda...
Doll Avatars
Moja slika je izbrisana... Ne želim ju ostaviti na ovom blogu, samu i zaboravljenu...
Pa sam se iznad ↑ "temeljito" opisala...
Evo par pjesama…
| korn- freeky on a ... |
| HLADNO PIVO - SVI ... |
Među komentarima jedan dobiveni komentar zahvaćam krajičkom oka, točnije samo jednu riječ, EMO... Uz riječ EMO strši još jedna meni uočljivija riječ FAZA, ja nisam EMO, emotivna povremeno jesam ali emo... a-a 
... Povremeno me uhvati inspiracija, inspiracija nije FAZA...
Da sam bila malo potresena nekim stvarima, da, ali emo faza...
Evo za danas ću se potruditi da ovo bude super veseli postić s puno veselih smajlija, sličica (samo se nadam da ne će naići leptirići, cvjetići...)
sam na kraju moram napisati svoje mišljenje o pjesmi dobriše cesarića "voćka poslije kiše"
Sreća, odletjeti, biti sretan, voljeti...
Svi to radimo... Svi smo sretni, ponekad... Smiješim se...
Razlog? Često ni on nije tu... Sreća...
Sretna sam zato jerje netko koga volimo sretan,
Sretna sam kada volim,
Sretna sam kada sam voljena,
Sretna sam kada znam živjeti svakim dijelom svoga bića,
Sretna sam kada mi se netko nasmiješi,
Sretna sam kada otvorim oči i ugledam sunce,
Sretna sam kada osjetim kako mi kiša miluje tijelo,
Sretna sam kada mi kiša pokuca o prozor,
Sretna sam kada zažmirim, a ne nastane tama,
Sretna sam kada ugledam osmijeh na licu tužnih,
Sretna sam kada sam ja djelom zaslužna za taj osmijeh,
Sretna sam kada Antonela i ja jedemo kroasane u školi skrivene iza ormara,
Sretna sam kada prolazim poljem maslačaka...
Svi tražimo sreću,
Krečem putem koji nam putokaz pokazuje,
Idem za srećom, tražim ju, ne mogu ju pronaći...
ali tada pogledam sa strane, ugledam cvijet i skrećem s puta...
Pronalazim sreću, u jednom drugima običnom masličku,
ali on meni nije običan, on je kao osmijeh, poseban je,
drugi cvjetovi kada ocvatu su ružni,
ali on je u tom trenutku ljepši nego kada je u punom cvatu...
Htjela sam pisati o voćki poslije kiše...
možda neki drugi post, i neki drugi dan,
danas je inspiracija na čas napustila moje tijelo i izašla na papir (ekran)
sada se mora vratiti ondje gdje pripada...
u moju dušu...
Pa, shvatila sam nešto...
svi ljudi koji su mi bili jako važni
oni koji su bili uz mene dok sam bila puno više dijete nego sad,
blogeri koji su me vodili na početku otvorenja bloga
oni me nisu poznavali uživo
imam osjećaj da su oni jedni od rijetkih koji me jesu poznavali
samo su 2 ostale, tu su, svi ostali čij je blog aktivan su me vidjeli više puta uživo,
ali su one bez oklijevanja me prihvatile, kao i mnogi drugi,
ali oni više nemaju blog, možda me se i ne sjećaju,
ali ja pamtim njih, sve njih koji su mi bili prijatelji, još uvijek su...
da otvore ponovo blog, možda me se ne sjete...
oni su mi bili važni još su samo njih dvije uspjele ostati tu...
možda i ja odem s bloga na neko vrijeme...
razrednik me mučio s nekim naserom kojega uopće nismo učili iz povijesti,
sad ću, idući put kad budemo imali sat razrednika ili zemljopis ću mu ispričati sve što sam naučila, doma, za računalom, o Gamalu Abdelu Naseru...
Osjećajte se pozdravljeno...
p.s. ja više ne pozdravljam ljude koje želim pozdraviti oni znaju tko su, jer su se neki ili točnije jedan uvrijedio šta ga nisam pozdravila, mislim stvarno...
