utorak, 16.03.2010.

pola puta je iza nas...

evo napokon sam uhvatila malo vremena da sjednem i natipkam nešto...već je sredina ožujka, dani prolaze kao ludi...s trudnoćom sam prešla pola puta i sve više čekam vidjeti to malo čudo...uhvatim se često tokom dana da razmišljam kako će izgledati, kome će biti sličnija, kakve će boje očiju imati, kakvu kosu...neopisiv je to osjećaj...znati da će kroz par mjeseci jedno malo biće postati dio tvog života, tvoje sve...da će ovisiti o tebi i da ćeš ti biti ta koja će ga oblikovati i pripremiti za život...u isto vrijeme se naravno javi i strah da li ćeš to sve dobro "odraditi", jer biti roditelj je ipak najteže na svijetu...no onda prihvatim da će sve jednostavno doći samo od sebe, priroda nam je podarila majčinske instinkte i mislim da je svaka žena sposobna iskoristiti ih do maksimuma :)

buhtlica se sve češće i sve jače javlja...najaktivnija je oko 5 sati ujutro...kažu da je to znak da će se u to vrijeme i roditi..ah, te bapske priče :D vidjet ćemo da li se vrijedi pouzdati u njih...

počela sam malo po malo pripremati stan na dolazak novog člana u naše malo gnijezdo...u subotu idemo kupiti kolica...

veseli me svaki novi dan trudnoće, a ono što slijedi nakon toga još i više :)

---

<< Arhiva >>

0