|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hmm... kaj reci...
studiram...
doobroo je :)
Things are only impossible until they're not.
Jean-Luc Picard
He hoped and prayed that there wasn't an afterlife. Then he realized there was a contradiction involved here and merely hoped that there wasn't an afterlife.
Douglas Adams
I know not with what weapons World War III will be fought, but World War IV will be fought with sticks and stones.
Albert Einstein
You don't have to suffer to be a poet; adolescence is enough suffering for anyone.
John Ciardi
Those who dream by day are cognizant of many things which escape those who dream only by night.
Edgar Allan Poe
Dosadno mi je.
Nekak nije to to kad se izlezavam i znam da ne moram nist uciti. Nekak je ljepse 'krasti' vrijeme za gledanje tv-a ili buljenje u zid i meditiranje i sve ostale gluposti koje su u tom nekom trenutku puno vaznije od ucenja. Sad kad je u biti sve gotvo i kad sam 'slobodan covjek' nekak mi je sve to dosadno.
Malo prije sam se vratila iz 'vana'. Nekak mi je to cudno da se tu u zg vratim doma vec oko pol 12. Samo zato jer necemo ici s nocnim tramvajima doma. Bile smo u Tolkienu. Bas volim ici na gornji grad. Nekak uvjek razmisljam kak mora biti lijepo kad si s deckom i sjedite na onom zidicu zagrljeni i gledate grad i pricate o svemu i nicemu. I ti mu nasonis glavu na rame i samo ga slusas kak dise i sretna si i nema tog faxa ili problema koji te muci... (ja se panicno bojim visine, on me ne grli u javnosti, fantaziram i tak)
Jele smo kebab. Cudan je. U onoj maloj kebab-prodavaonici ;) u tkalcicevoj. Dugo smo cekale, ali u biti fino je, malo prevec mesa za moj ukus, ali onaj neki sir i umak su mu super. Ali obavezno treba imati neki sok ili nesto jer je pikantno i umres od zedi do doma. :) Jele smo ga sjedeci na nekoj skarpi u tkalcicevoj dok su oko nas prolazili ljudi (ko klosari smo izgledale he he) al bas nam je bilo fino i tak punim ustima raspravljamo kak smo sigurno deckima neodoljive tak zamusane i tu na skarpi kad evo nekog tipa i veli nam bok i pokupi bicikl koji je bil svezan iza nas :) to je bil vrhunac veceri :)
idem spat. nisam bas dobre volje. boli me trbuh. nisam to smjela jesti.
eh...
i hocu ici doma
i necu se gurati za upis u grupe na faxu :(
smjc...