znate ono kad se dva bića lijepo slažu od početka, pa se kaže da među njima ima neke kemije. a danas sve i svašta istražuju, pa su onda radili neka istraživanja o tome... i zaključili je nekome idealan partner onaj koji vam ne smrdi kad ne miriši... ili koji vam miriši kad baš i ne miriši (ili kad stvarno smrdi?). eh... sad.. dođu njih dva s nogometa... (igrali, ne gledali) prvi mi je u rodu, oznojio se ko svinjica (a i još ponešto bi se moglo usporedit ), mokar ko da je netko kantu vode izlio na njega... al se voda bar nebi osjetila... ovo smrdi na kilometar, slabo mi dođe još dok je u liftu. srećom, bar mu nije lijeno tuširati se. a drugi... nije mi u rodu. znoji se... nemoš vjerovat da je istina. sav mokar, ko da je igrao finale svjetskog prvenstva. al ne smrdi. uopće. dapače... šok i nevjerica... šnjofam tip takav preznojen - meni miriši?!? dragi lastane, ako uzmemo u obzir da nemam skoro nikakvu želju-volju-namjeru u vidu tjelesnih i/ili emocionalnih potreba u smjeru gorenavedenog - trebam li se zabrinuti? |