utorak, 27.11.2007.
kažu...
|
ima jedna poslovica... ili što to već je... čula sam to i pročitala već puno puta... voli kao da nikada nisi bio povrijeđen to je... kao... dobra želja upućena nekome... kome već to kažete... e pa vidite, dragi moji, ja se s time nebi baš složila! jabuka uvijek voli tako i nezna drugačije! iako je malo jabučno srce bilo već puno puta povrijeđeno, još uvijek se hrabro drži i kad voli, voli svom snagom. nema nikakve proračunatosti, štednje i ograđivanja. nekad mi padne na pamet da bi se mogla okoristiti od toga, ali ja neznam kako se to radi. i nije bitno tko je subjekt ljubavi... mama, tata, teta, bratić, baka, simpatija, dečko, prijateljica, prijatelj... svaki put volim vječno do neba i natrag. i čini mi se da je ta moja osobina pravo prokletstvo... to će me jednom ubiti... u ovom svijetu gdje su svi hladni i proračunato rezervirani... izmiču se i pažljivo doziraju sve lijepo i dobro u životu da se nebi previše vezali i možda bili povrijeđeni. lakše je onemogućiti svaku emociju i glumiti banderu.  pa nema veze što propustiš. i tako neznaš što propuštaš. a ja možda znam. ali koga je to briga...  samo toliko. tko shvati - shvati. |
