i sad mi je malo neugodno... jer se lagano prisjećam s čim sve to ima veze... ... a ima s prilično svačim... iako za neke stvari nisam sigurna koliko točno su povezane... ali mislim da jesu prilično... u zadnjih par mjeseci događalo mi se svašta... ... o nekima od tih stvari ispisah sirotom neutrinu cijelu bibliju... sorry još jednom, neutrino! ... s nekim stvarima sam gnjavila neke druge ljude... koji navodno imaju specijalne sisteme alertanja da ovaj blog ima novi post... ...vjerujem da sam jedno predivno biće ugnjavila preko svake mjere... i nisam sigurna da je ta priča skroz završena... ...brat me nešto malo zafrkavao a ja sam to krivo shvatila i od toga napravila veeeliku traumu oko koje su svi skakali tri dana... ....neka klinka je bila malo naporna, a ja sam joj skoro glavu iščupala ko da mi je neznam šta učinila... ...kad pomislim na gorespomenuto daleko, a tako predivno biće - bar jednom tjedno se rasplačem ko kiša ili barem onako malo jače rastužim... a do početka ljeta sam plakala valjda jednom u dvije godine i to obično kad me netko jaaaako razbjesnio... ... ima i nekih još glupastijih situacija nad kojima bi prije pol godine vjerojatno krepavala od smijeha, a sad vrlo često grcam u suzama... npr. kad u "tree hillu" onaj-slatki-plavi-kako-se-već-zove kaže onoj histeričnoj brooke da ju voli... ja gotova... neznam uopće što se događalo do kraja tog nastavka... ...anyway... ima toga još dosta, ali većina stvari se svodi na to da se ponašam ko prosječna 15-godišnjakinja koja nezna tko joj glavu nosi koliko ju rasturaju hormoni... ... i tu postoji samo jedan "malecki" problem... ja sam 15 godina imala prilično davno... i sad... preko nekih stvari se još može i preći, ali neke ipak treba malo proučiti... pa sam ja tako malo posložila kockice... zapravo me najviše zanimalo što se to događa u mojoj glavi da mi se s jedne strane čini da se sve više hladim od onog "predivnog", a s druge strane - on je prvi u mojih 20ak godina života zbog kojeg svakih par dana isplačem dušu... i ne pali nikakvo razumno razmišljanje o njegovoj nedostupnosti, ni neutrinovi pokušaji dovođenja razumu... ništa... nažalost... pa sam mislila, mislila... :profesorbaltazar: i onda sam se dosjetila! možda to sve što se događalo i je u nekoj mjeri imalo utjecaja, ali skoro sto posto sam sigurna da je to sve krenulo od toga što je jabuka taman prije ljeta (dakle, otprilike u isto vrijeme kad su sve te frke počele) počela piti pilule. ok, bar jednu stvar sam pogodila - pucaju me hormoni. ali sigurno nije samo to, iako mislim da je dobar dio u tome. dakle, još ih samo trebam naučit kontrolirat. |