ajmo redom... prvo i prvo... znate li vi kakve veze ima brzinomjer na biciklu s mp3 playerom? naravno da nemate pojma... sad će vam jabuka objasnit... kad "on" s mp3 playera pusti glas i zapjeva "jaaaaa ljuuuubiiiim aaaanđelaaaa"... brzinomjer na biciklu samo šibne na barem 50% veću brzinu... malo me samo brine što je pjesma postojala i prije nego smo se upoznali... drugo i drugo... pročitah negdje savjet o fotkanju s poznatima... pa evo još jedan... nemojte bit glupi ko jabuka pa se nadat da će vam poslati fotku neko usputno nepoznato djevojče koje vas je slikalo s... jel... onim tamo ključnim kojeg sam blagih osamsto puta spomenula na blogu u zadnja jedva dva tjedna... ako nije do sad.... nebi rekla da će ikad... a moje sve mogućnosti fotkanja su bile onesposobljene... pa sad nemam fotku... ni s njim, ni njega samog... ništa... aliiii... don't worry too much... jabuka je klasa optimist... olvejz i forevr... pa će jabuka riješit brzinom munje obaveze koje su je dočekale doma... i onda ulovit baaareeeem tjedan slobode prije predavanja i zbrisat na more... a kad je jabuka na moru onda su puuuno veće šanse da jabuka ulovi "njega". a šta'š... kao što je već općepoznato... klasa optimist... |
ozbiljno... meni spavanje škodi... naime... ovo je vrijeme u godini kad mogu ujutro spavat koliko hoću... to najčešće znači da više i nije jutro kad se probudim... (nego dođem po kruh oko dva i pol popodne pa kažem dobro jutro... i pošteno zabavim ljude kad me uz to vide još i krmeljavu s naopačke obučenom majcom) anyway... kad spavam onoliko koliko mi treba... a to nije često jer mi treba puuuuno da se stvarno naspavam... ali kad uspijem kao sad lovit takvo "dugoprugaško" spavanje... onda nakon nekog vremena počnem sanjati! oooo zla... ti snovi niiikad, ali baš nikad, nisu ništa pametno, suvislo, razumljivo... a-a... ni slučajno... to su nebuloze da me ujutro skoro glava zaboli kad se sjetim... a često se i sjetim jer se mogu polako rastezat u krevetu kad se probudim... eh... i tako ja danas... tj. maloprije... nakon spavanja koje je prosječnom čovjeku dovoljno za cca tri dana normalnog funkcioniranja... pokušavam progledat i otkrit koje je doba dana.... i sjetim se da sam opet nešto čudno sanjala... hmmm... čudno je blaga riječ... ehh... ok... za neke stvari mi je barem približno jasno zašto sanjam... ali za ovo zadnje stvarno nemam baš nikakvog objašnjenja... da ne opisujem sad sve detalje iz sna... ukratko... sanjala sam da jedva dišem od ljubomore kad sam saznala (a saznala sam stvarno u zadnji čas - u snu) da se ženi jedan dečko kojeg znam od kad smo bili jakojako mali... on je godinu stariji od mene... i nismo se nikad baš nešto puno družili... poznam ga jer su se naše obitelji družile.... onako... u cijelu osnovnu školu smo se izvan škole sreli valjda jednom... i to prisilno... hmmm... i sad ja sanjam da se on ženi jer mu je neka bezvezna cura trudna... i da sam ja uuužasno ljubomorna na to... hehehe eeee daaa... a taj se tip meni u stvarnom životu nije a-ma-baaaš niiiikad sviđao... a zove se jednim imenom koje je u mom životu prilično često i ne prolazi baš jednostavno... zapravo, toliko je postalo kritično da sam počela primjenjivati preoblikovanu izreku "važno je zvati se ernest". već se počinjem brinuti da ne mogu slučajno upoznati muško biće koje se NE zove tako... a u snu mu je i cura imala ime koje mi je inače lijepo i kojim se zovu dvije frendice koje obožavam... hehehe stvaaarno mi ništa nije jasno.... |
zadnjih desetak dana (uh, zar je tek toliko prošlo... čini mi se puuuno više)... vrlo se pronalazim u ovoj pjesmi... znam da sam luda koliko sam duga i široka, ali ne-mo-gu si pomoći! Jedna mala pjegava plava Ne da mi mira Kad je sretnem hoce nesto da mi da Kad je pitam sto bi mi dala Nece da kaze Samo klimne glavom kao da bi dala sve Idi mala, idi sto prije Jos si mala. vrijeme ti nije Bjezi mala prije no sto padne noc Sve ove godine dala bi za jednu noc Al mene nikad ne bi imala Jer ja moram drugoj poc Jedna mala pjegava plava Ne da mi mira Kad je sretnem hoce nesto da mi da Kad je pitam sto bi mi dala Nece da kaze Samo klimne glavom kao da bi dala sve Idi mala, idi sto prije Jos si mala. vrijeme ti nije Bjezi mala prije no sto padne noc Sve ove godine dala bi za jednu noc Al mene nikad ne bi imala Jer ja moram drugoj poc Jer ja moram drugoj poc zlo i naopako... znam... sve znam... a ne mogu bolje... a htjela bi.... ali neeemoguuuu!!! uhhh... želim ići tamo... i da barem čim prije dođe onaj spot... a neznam ni hoće li ga poslati... ljudi moji... nemojte se nikad upoznavati i zagledavati u ljude na pozornici... to vam neće na dobro izaći... pogledajte samo u što sam se ja uvalila... |
neću ti na msn-u to sad ići pričati jer ću onda opet ja bit kriva što si se zapričao i nisi radio..... a i tako opet tupim o više-manje jednom te istom pa mi je već neugodno i samoj pred sobom... iako znam da si ti jedna divna dobrica i da bi me mogao do božića slušati kako cvilim za onim jednim te istim koji mi je rekao da mu je neugodno kad mu se javim... anyway... razmišljala sam malo... (da, i to se nekad zalomi) i zaključila sam da sam ja sad ispala tko zna kakva koza jer mi je taj tip... koji je i dobar i zgodan... prestao biti zanimljiv samo zato što je malo mirniji... a miran je i povučen zbog te svoje privatne obiteljske situacije... i sad se ja osjećam ko zadnja glupa koza... ali ako objektivno pogledamo situaciju... 1. relativno je normalno da sam ja bila vesela i hiperaktivna u okolnostima u kojima smo se upoznali... 2. niti bi on meni ikad rekao što se događa, a niti bi ja mogla to nekako znati ili saznati.... dakle, kad objektivno razmišljam, vidim da nije ništa moglo biti puno drugačije.... mislim čak da sam ga i pitala što je takav pa je rekao da je umoran... a opet... iako znam da nisam mogla znati situaciju... opet mi je žao... žao njega i žao što nisam znala to što si mi sad rekao... da sam znala... neznam... mislim da bi se postavila drukčije... vjerojatno bi mi taj dan (tj. noć) ostao u drugačijem, mirnijem i tužnijem sjećanju.... i znam sigurno da nebi bilo ništa između njega i mene... al to je sad manje bitno... jer i ovako nije bilo ništa... a nisam ni pokušavala jer sam već par sati ranije počela juriti za onim drugim... ali da sam znala što sad znam... uhhh... ne mogu ni zamisliti koliko mu je bilo teško biti u hrpi onako nabrijanih i super raspoloženih ljudi... da sam onda to sve znala... vjerojatno bi... ma sigurno... postavila bi se drugačije prema njemu.... isto bi došla do njega... ali bi ga probala drugačije zapričati... ne s onakvim glupostima... kad već nisam to onda napravila, imam potrebu sad ili bilo kad otići do njega (iako znam da je to skoro pa nemoguće) i zagrliti ga jako... najjače... i držati ga u zagrljaju ko malo dijete.... držati ga čvrsto u zagrljaju... tek toliko se kontrolirati da ne prestane disati... vjerojatno bi se rasplakala ko kiša da ga sad sretnem... nadam se da ćeš mi puuuno prije idućeg ljeta reći da je sve prošlo ok s ovim što si mi večeras ispričao o njemu... sad se osjećam tako jadno.... i naravno, nije moglo proći da mi ne padne na pamet što bi o tome svemu mislio onaj drugi u kojeg se nesmijem zaljubiti.... ovca... jedva čekam da mi saznaš jel ono sve istina.... i jaaaako se nadam da ću ići tamo i prije idućeg ljeta.... možda sad u jesen kad krenu majstori... ali savršeno bi mi bilo ako bi oni opet negdje radili za doček nove godine... uhhh... da to saznam... mislim da bi grebala rukama i nogama da budem tamo... to bi mi predobro odgovaralo.... ali ako si u pravu da on nije rekao istinu... a jooooj... to bi me i skršilo prilično... ali sigurna sam da bi i doletila dolje prvim busom.... znam da mi nije pametno, ali ne mislim to sve pustiti baš samo tako... znam da će svaki razvoj ove situacije bit težak, ali imam ja rogove! |
...u kojoj su stihovi... ...gdje sam ja to pogriješio il to je sudbina... ...sve ono što sam volio da zaboravim... ...dani naše ljubavi sad su slike davne prošlosti... ...tražim način kako da ne volim... da, baš pjesmu... bend je zaaakon.... i pjevač je turbosimpatičan... [i stvarno ništa više] al to je sve manje bitno... pjesma mi je predobra! EDIT: a nemogu reć da ne odlijepim i na druge dvije pjesme... |
ovih dana se puno predomišljam... al šta ću... godinama sam tupila jedno te isto jer je uvijek mojim mislima šetalo jedno te isto momče... a sad sam razriješila sve stare priče pa se javljaju neke nove... a kako mi na čelu očito piše "nesretna zaljubljenost" onda se moram predomišljati... i izvlačiti dobro iz lošeg... ovaj što sam ga u prošlom postu spomenula... al ne onaj iz trećeg osnovne... onaj drugi... tj. prvi... s njim nije baš ispala ljubavna priča... ali nisam to ni očekivala... možda sam se samo malo nadala.... ali i bolje ovako... sad više ne mislim da nije divan... dapače... |
onaj za kojeg sam mislila da je baš divan - očito i nije tako divan jer se već danima nije udostojio javiti se... to me čini... malo... hm... depresivnom... i ko da mi to nije dosta, sad mi ispričaju da moja prva simpatija (al baš ona najprvija... negdje oko 3. razreda osnovne) ima ženu i djecu! |
nemam ni najblažeg pojma što da radim... sviđa mi se jedno predivno biće... tek sam ga upoznala, ali mislim da mi još tako malo fali da se ludo zaljubim u njega... i već vidim da to neću moći zaustaviti i onda ću opet godinama bit nesretno zaljubljena glupača... aaaaa šta daaaa raaadiiiim... čovjek je tako predivan, ali malo mi je predaleko... ja sam došla doma, a on živi tamo gdje bi ja željela živjeti a ne samo ljetovati... i "malo" nemam pojma imam li ikakve šanse kod njega... iii... ovaaaj... još je on malo... na neki način... hmmm... recimo da je poznat... :smajlić koji lije krokodilske suze nad svojom tužnom ljubavnom sudbinom: |