utorak, 27.02.2007.
mrzim...
utorak, 20.02.2007.
volim slušat čolića, pa šta!?
čola ima novi cd... ja sam ga se dočepala nedavno i ovih dana ne slušam skoro ništa drugo osim tih njegovih novih pjesama. i savršene su mi sve do jedne. vesele pjesme su živahne, vražije, zabavnih tekstova, s onim pravim čolinim nekim seksi prizvukom... ovo nemojte povezivat s tim što čola ima više godina nego moji roditelji... nebi ja njega zavodila, ali da je oku ugodan i ima mrak glas koji zvuči seksi, tu nema dileme. laganice su predivne... nježne i dirljive, pogotovo s njegovim glasovnim mogućnostima, izvedba savršena. tekstovi su tužni za žile rezat, svi su stvarno takvi da staneš, poslušaš pažljivo i zamisliš se. mene je prvo totalno očarala laganica svadbarskim sokakom... i krenula sam nabavit cd kad sam tu pjesmu čula. odvrtila mi se već najmanje dvadeset puta u zadnjih nekoliko dana, a još uvijek me tako dirne i očara svaki put da moram što god radila stati i samo slušati... toliko me ispuni osjećajima da nisam sposobna za ništa... i svaki put me vrati uvijek u ista teška i komplicirana razmišljanja o životu i prošlosti... o ljubavi, naravno... mogla bih o svakoj pjesmi poseban komentar i svoj doživljaj pisati, ali mislim da me toliko očarao da bi se previše zapetljala i odužila s pričom... pa kako ne želim oborit catcherove i neutrinove rekorde u dužini postova, ostavit ću svakom tko ovo pročita da sam presluša pjesme i stekne svoja mišljenja i doživljaje pjesama. zapravo me na neki način iznenadilo da se na toliko načina mogu pronaći u nekim pjesmama... ili barem razumjeti ih kroz nekog drugog u mojoj blizini. s obzirom da se bliže neki meni važni datumi, neki stihovi su me ne samo dirnuli, nego malo i zabrinuli... ali to je isto preduga i prefilozofska priča... ufff... baš se poklopilo... glazba i osjećaji... ubojita kombinacija... još mi samo nešto fino alkoholno trenutno fali, a nije da i toga nema u nekim njegovim pjesmama... i eto potpunog ugođaja... imam potrebu analizirat skoro stih po stih svake od ovih pjesama, i opisivat povezanost sa životom, ali mislim da bi s tim rastegnula post do te mjere da me nebi čudilo ni da moj post sruši blog.hr u nesvjest... dakle, možda bolje da se ipak malo suzdržim... blog.hr je dovoljno boležljiv i bez mene...  ps... ovo je komentar njegovog najnovijeg cd-a pa stare pjesme nisam baš spomenula, ali to ne znači da ih neznam i nevolim i da sam tek sad otkrila čolića... ima i puno starih pjesama koje znam i obožavam. i nadam se da ću uskoro saznati hoće li i kada turneja s novim cd-om doći i na neke prostore koji bi meni bili dostupni pa da mogu i na koncertu uživati...  iako rekoh da neću isticati posebno pjesme i stihove, ipak moram malo... par stihova jedne od veselih pjesmica... "...čekaju samo na nas i mama i tata i tri tvoja bijesna brata na kraj će me svijeta goniti..." i moja omiljena lagana... "i naprosto se tuga desi jer naprosto si tu gdje jesi i naprosto je trista čuda predrasuda sad između nas kad ljubav umre jedan žali kad ljubav umre jednom fali i bome nije lako kad naiđe sokakom kojim svadbe prolaze..." ... a naravno da je o nesretnoj ljubavi, šta ste drugo mislili... predivna pjesma o nesretnoj ljubavi, strašan upečatljiv tekst, oborila me kad sam ju prvi put čula... od obične mi je verzije još bolja intinma verzija koju je snimio sa samo dvije-tri gitare. ubije me svaki put. ostanem nekako ugodno sretno tužna. kad ju čujem ne mogu se pomaknut... mogu samo stat i uživat... nešto mi počne iznutra treperit a u grlu me stegne...mislim da me još nikad u životu ni jedna pjesma, ni jedan album nije od prve baš ovako jako očarao.... oborio... osamstoti ps... nisam nikad ni iz kojeg razloga bila nigdje iseljena, ali pjesma zavičaj po kojoj se i album zove... aaah... koji tekst... svaki put sam na rubu suza... predivno i jaaako tužno... ...moja je kuća na prodaju, ovdje me ljudi ne poznaju. srce mi kaže sve daj, nije ti to zavičaj... ufff... |
četvrtak, 15.02.2007.
laganje u reklamama...
|
... iako postoje neki zakoni koji bi to trebali spriječiti, ipak je sve puno reklama koje serviraju očajne laži. i to svi znamo i živimo s tim. svako s imalo mozga zna da bi onaj što reklamira ljepilo tako da visi sa stropa morao ispasti iz cipela koje možda i mogu ostati zaljepljene na strop dok njegov praunuk ne diplomira na medicini. enivejz, ovo nije post u kojem ću nabrajati i analizirati sve laži u reklamama... samo ću istaknuti neke stvari koje su me iživcirale... nedavno je na naslovnici blog.hr bio sponzorirani post o brzom čitanju u školi petar zrinski... čula sam za njih već prije iz više izvora... nisu totalno neefikasni, nekim ljudima budu stvarno korisni.... ALI, ono što su kao slučajno zaboravili spomenuti - neki ljudi prođu u tjedan dana kroz taj tečaj i idu još neznam koliko na one dodatne radionice - a ne maknu se s mjesta po brzini i kvaliteti svog čitanja!! to nije rekla-kazala, čula sam osobno ljude koji su bili tamo! a s druge strane, na drugim mjestima gdje se isto može naučiti brzo čitanje, primjenjuju drugačije metode... npr. na tečaju koji sam ja prošla, vidla sam na svoje oči da je za duplo manje love nego u školi petar zrinski, baš svaki polaznik imao barem tri puta bolje testove brzine na kraju nego na početku. pa vi vidite...  |
srijeda, 14.02.2007.
sretno valentinovo...*
|
... svima koji bi voljeli i bili zaljubljeni i da nema tog dana... ... svim bad blue boysima.... ... svima u koje sam nekad bila zaljubljena... ... onome u kojeg sam sad zaljubljena... *valentinovo, naravno, kao praznik ljubavi, zaljubljenosti i svih ljudi koje takvi osjećaji ispunjavaju. |
subota, 10.02.2007.
mrzim valentinovo!
|
samo zato što je tog datuma to glupo preforsirano valentinovo, samo i jedino zato, na taj će se dan održati brdo super koncerata koji bi u normalnim okolnostima bili lijepo raspoređeni na mjesec-dva najmanje... a ovako su svi isti dan i u isto vrijeme, na svim dostupnim mjestima. užas. prvo, zato što kad su isti dan nije fizički moguće ići na svaki. drugo, zato što će na tim koncertima sva publika bit raspoređena u simbiotične hobotničaste parove nezainteresirane za koncert i na svakom metru kvadratnom će si barem dva takva para pohotnih hobotnica šamarati krajnike. fuj. treće, ako pozovem muško biće da mi pravi društvo na nekom od tih koncerata, svi će dić buku da je to neka nova ljubav i tralala... a on će se prepasti da imam neke skrivene ljubavne namjere... a tako jadna i prozirna nisam... ljubavne namjere ne skivam, a i ne čekam za njihovo ostvarenje taj jedan dan u godini. četvrto, ako pozovem jedno žensko biće, trebat će mi papir i bojice da bi eventualno netko shvatio da ja ipak preferiram jedino muška bića. peto, ako pozovem više ženskih bića, možda nas neće gledati kao u slučaju broj četiri, nego će, možda još gore, svi imati sućutne poglede i sućutne ili zločeste komentare kako nismo uspjele frajere ulovit za valentinovo... fak ju! možda ih nisam ni tražila! šesto, ove zadnje tri stvari je i tako skoro pa nemoguće izvesti jer je nevjerojatno velik broj ljudi već pao pod utjecaj valentinovskog marketinga i učinit će sve što mogu da na taj dan budu u paru, a ako u tome ne uspiju, nema šanse da ih itko izvuče iz kreveta jer zbog ovog spomenutog marketinga misle da su jadni, nikakvi, tužni i bezvrijedni kad nemogu "kao sav normalan svijet" bit s nekim na valentinovo. i zato ja valentinovo mrzim i gadi mi se sve to! idu mi na živce svi ti isforsani izljevi ljubavi i strasti po cesti, i te veze koje traju samo tih par dana oko valentinova "jer tako svi rade". ako nisam u vezi - nisam, a ako nekog volim, onda ga volim svaki dan i svaki dan mu mogu nešto pokloniti, poljubiti ga, otići s njim nekud... a ne sad sve to forsirati na određeni datum jer je tako u modi. |
