|
Srele smo ga. Šetao je svojeg psa bradom dignute do neba. Nosom je parao oblake i ugledao nas tek kad smo mu se javile. Krenuo je monolog... ...njegova kćer se udala za Doktora, svaki vikend dolaze kod njih na ručak. Njegova kćer je završila Fakultet i dio je akademsko obrazovanih građana. Njegova kćer putuje po Europi i upoznaje jednako uspješne ljude. On je ponosni otac savršene jedinke. Završivši monolog završio je i naš susret jer je smisao svega bio upravo taj - monolog. Nastavile smo dalje znajući da mu je kćer udana za pijanca koji bez jutarnjeg gemišta ne ide na radno mjesto a fakultet koji je završila već odavno nije priznat u Lijepoj Našoj. Nismo mu ništa nabijale na nos, činjenica da je i sam svjestan toga je pomalo žalosna. |
