Nikad nije naučila plivati... u "njezino doba" to nije bilo bitno. Nikad nije vidjela more, nije imala potrebu. Nikad nije otputovala u daleke zemlje, vozila se avionom, položila vozački ispit. Njezin život bio je jednostavan, skroman, i na trenutke težak. Napustila nas je zauvijek. Do nedavno snažno tijelo polagano se pretvaralo u slabi i iznemogli dom za njezinu dušu. Držajući je za ruku vidjela sam kako odlazi od nas... "ne boj se, tu sam uz tebe" bile su moje jedine riječi... |
Dilema. Pisati kolumnu ili ne? |