|
Danas je jedan od dana kad želim nestati. Drži me nekakva jebena tjeskoba, osjećam se bezveze, ništkoristi. Najgore je što mi uvijek taj osjećaj manje vrijednosti nabijaju ljudi koji su stvarno daleko daleko ispod mene a ja svejedno popustim. Obično su to ljudi koji su me povrijedili, vukli za nos, radili budalu od mene. Naravno da sam sama kriva jer sam dopustila, ali isti ti ljudi koji su okruženi tako malim "prijateljima", koji su u tako lošim "vezama", koji misle da je život bajan jer nisu puno toga proživjeli, oni me čine ovakvom. Oni me tjeraju na tako crne misli koje su čak i za ovaj blog precrne, preteške. Nekad ne vidim izlaz, kao da sam zarobljena u zoni sumraka. Mojem Pokemonu - nadam se da ćemo se vrlo uskoro vidjeti, stvari postaju nepodnošljive a ja gubim snagu. |
