Leži pored mene mrtav-hladan. Kao da me nema. Fizički je prisutan ali psihički je daleko...s njom. Da, vještica je dobila bitku, kao i po običaju popušila sam i ogorčena sam. Nemam komentara. Već ga vidim kroz par mjeseci, godinu, dve kako mi plazi pod nogama i cvili jer je bio idiot i slijepa budala... To je moje prokletstvo, prvo me moraju dobrano izgaziti, ostaviti i onda se pokajnički vrate. Pa dajte više popušite kurac! Gdje ste bili kad sam vas trebala-sa biljkama, kravama, jadnicama! Mrzim ljude koji ne vide svoje greške, koji znaju najbolje a toliko si pokrivaju oči da ne povjeruješ. Mrzim muškarce. Kako mi se zamjerio da mu zapravo ne želim ništa loše, samo da se nađe u mojoj situaciji. Ma, vjerojatno ni tad ne bi shvatio kako je to. Nažalost nisam se znala maknuti na vrijeme, u kratkom vremenu sam ga zavoljela. Sad ga prezirem. Tanka je granica između ljubavi i mržnje, nekako težim ovoj drugoj strani. Lakše je kad mrziš. Zatvaram zid oko sebe, ne želim nikog novog a ni starog unutar njega. Samo me prestanite mučiti. I dragi moji debilčići, molim vas da mi ipak ne dolazite više cviliti, nemam živaca a ni želje slušati vaše žalopojke jer iskreno-JEBE MI SE! Jedino možete navući još veći bijes a to ne bi bilo dobro... |