|
Jedino što me danas frustrira je što sam vjerovala lažljivcu. Da, riješila sam se i tog stresora, sad osjećam samo sažaljenje-jadan je. Čak i nemam želju za osvetom, najgora kazna mu je biti u vlastitoj koži... Ipak, nadam se da ga nikad više neću vidjeti, to što osjećam sažaljenje ne znači da ga moram i uživo proživljavati. Radim iste greške, kao kad se vozim istom cestom godinama, svaki put mi kotač upadne u istu rupu na asfaltu i svaki se put u čudu upitam otkud ta rupa tu... Sve mi je manje stalo, nisam ni trepnula. Drago mi je da sam izgradila karakter do te mjere. Hladna sam, očito mi nije bilo stalo koliko sam mislila, vjerojatno se samo radilo o usamljenosti. Osjećam se dobro, opušteno, slobodno. Sretna sam. |
