Ja i moj dečko. Nikad ne idem sama na posao, uvijek me prati. I ja njega pratim kad on ima obaveze. Nikad ga ne ostavljam samog u stanu-da ne poševi kakvu penzionerku sa kata (ima jedna od 60 godina koja dobro izgleda). Ako je sam dok radim, obavezno ga nazovem barem 4-5 puta da čujem gdje je, ako je van stana popizdim! Šta ima raditi vani bez mene?! Obavezno ga pratim na kavu kad ide s prijateljima, jer šta ako njegov prijatelj dovede neku zgodnu frendicu ili rođakinju! I on mene prati na kave, problemi mojih prijateljica se tiču i njega. Nikad ne idem nikuda bez njega pa da ne znam o čemu je riječ, iako on ode na put bez mene. U tom slučaju se javim ljudima koje sam ignorirala zbog njega jer sam očajna i nemam se s kim družiti. A kad se vrati s puta, sve je opet po starom. Moj dečko i ja smo povezani pupčanom vrpcom i nitko je neće pokidati jer ću se ja pobrinuti da se to ne desi.
|
