|
Nije mi dobro. Zovem dugogodišnju frendicu na kavu-da se ispušem. Jedna poruka-ništa, druga-ništa, zovem je, ne javlja se. Posao izbjegava. Ah,da, sad sam se sjetila, pa KURAC je u gradu. Nema se vremena za prijatelje. Naravno da sam bila uz nju kad joj je bilo muka, kad je imala probleme...lagala sam joj da vrijeme liječi sve a sad meni nema tko lagati jer su svi "zaposleni", ili se druže sa određenim udovima... Sanjala sam ga, bio je onaj kojeg sam upoznala. Nevjerojatno je kako se čovjek može promijeniti ali u debeli minus...ostala je samo ljuštura predivnog čovjeka kojeg sam davno upoznala. Osjećala sam se posebnom, sretnom, jednom od onih tisuću na svijetu koje nađu savršenog. On i iza njega točka, od sada do vječnosti. Zato sam se toliko puta vraćala, u nadi da ću opet sresti to divno biće, ali njega nema...barem ne za mene |
