Zamisli đubreta, sretnem ga na ulici nakon xx vremena što ga nisam vidjela. Uljudno pozdravim (hvala Bogu majka me je naučila osnovama kulture), a on kao ona stvar u hladnoj vodi. Način govora je slao poruku:"tko si ti da na tebe trošim riječi". U neku ruku sam se osjećala poniženom, ali nakon nekog vremena razmišljanja shvatila sam da na njega ne treba trošiti živce. Ali lijepih vijesti je imao, napokon se sa svojih 28 godina odljepio od mamine sise, a i osvanule su nove felge na autu. Nekad je stvarno neshvatljivo kako netko s toliko godina može funkcionirati na nivou djeteta. Bila sam ljuta zbog tog susreta, a ja mu pokažem da mi je drago što ga vidim (koji lapsus). Frendica me neuspješno tješila, bila sam ljuta ali ne dam se omesti. U šali sam izjavila da ću biti poput Josipe Lisac, čitav život ću voljeti uspomenu. Nekad je puno zdravije jednostavno ignorirati ljude koji su te povrijedili. Zajebi kulturu i neke osnove ponašanja. |