otkrivenje123
10.04.2009., petak
Carstvo slobode
|
Carstvo slobode počinje tek tamo gdje prestaje rad koji je određen nevoljom i vanjskom svrsishodnošću; po prirodi stvari ono dakle leži s one strane oblasti same materijalne proizvodnje. Kao što divljak mora da se bori s prirodom da bi zadovoljio svoje potrebe, da bi održao i reproducirao svoj život, tako to mora činiti i civiliziran čovijek, i on to mora u svima društvenim oblicima i pod svima mogućim načinima proizvodnje. S njegovim razvitkom proširuje se to carstvo prirodne nužnosti, jer se uvećavaju potrebe. Ali se u isto vrijeme povećavaju proizvodne snage koje te potrebe zadovoljavaju. Sloboda se u toj oblasti može sastojati samo u tome udruženi čovjek, udruženi udruženi proizvođači, racionalno urede taj svoj promet materije s prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu, mjesto da on njima gospodari kao kakva slijepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uvjetima koji su najdostojniji i najsdekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi. Ali to uvijek ostaje carstvo nužnosti. S one strane njega počinje razvitak ljudske snage, koji je svrha sam sebi, pravo carstvo slobode, ali koje može procvjetati samo na onom carstvu nužnosti kao svojoj osnovi. Skraćenje radnog dana je osnovni uvijet. K. Marx, Kapital lll, str.756. |