Otkrivenja i svjedočanstva https://blog.dnevnik.hr/otkrivenja
četvrtak, 20.11.2008.
Damirovo svjedočanstvo
Damir Godanj: NE BOJ SE PRIZNATI ISTINU O SEBI
Prošlo je puno trenutaka, minuta, sati, dana, tjedana, ma puno mjeseci, a i puno godina, možda i sedam gladnih sušnih godina, i više otkako sam, rekao bih, duhovno zaspao ili još bolje rečeno zamro. Jer čovjek kad odjednom umre, nekako taj trenutak se pamti, svi ga uoče i on ne prođe nezapaženo. No, đavo se trudi da čovjeka zavede, ako ne može odjednom, onda da to bude polagano, kao kad čovjek osjeti umor, polako legne, misli odlutaju iz stvarnosti i odjednom on spava. Nitko se zbog toga ne buni, samo što oko njega sve stoji i propada, a ako to dugo potraje, dogode se mnoge gorke i ružne stvari. Tako je to bilo i kod mene. Hodao sam prugom života, desetak godina bio obraćen kršćanin, duhovno aktivan u svakom pogledu, a onda možda i neprimjetno sam došao do životne skretnice gdje se pruga razdvaja na dvije strane. Uistinu, znao sam koja strana vodi u život, a koja u smrt, no ne čekajući da se otvori signal 'zeleno' za onu u život, bilo mi je bitno samo ići dalje i tako sam u početku prvo još išao paralelno uz prugu života, no bio sam na pruzi smrti, a što sam dalje išao, pruga života postajala je sve dalja i dalja, a moja propast sve bliža i bliža. No, što se to ustvari dogodilo?
Gledajući ljudskim očima bio je to splet teških životnih okolnosti koje su se dogodile, koje su i mene samoga opravdavale pred ljudima i činile me onakvim kakav u stvarnosti nisam, no dobro su poslužile za obući zaštitni veo pred ljudima, učiniti sebe i obitelj jadnima i kao nekoga tko uistinu prolazi teške dane. No, uistinu, i bili su to teški dani. Umro mi je prvo stric, pa otac, firma u kojoj sam radio propala je i bio sam prisiljen raditi u dnevnici kod razno-raznih ljudi od dana do dana. Zatim nam se rodio Benjamin, i eto opet nevolje – porod je bio težak sa velikim posljedicama, tako da smo Benjamina do godinu dana vodili na terapije i u svemu tome bili smo sretni jer je Bog Benjamina iscijelio. Uza sve to moja obitelj i ja živjeli smo kao podstanari i izjedala nas je činjenica da nemamo sigurnost vlastitog doma, te da samo iščekujemo kad će netko reći: «Ne možete više ovdje ostati, morate van!». Odlučili smo kupiti kuću u jednom selu. Ja sam prodao svoj nasljeđeni dio imovine, traktor i priljučke i vjerovali smo da ćemo uspjeti, no nismo uspjeli skupiti dovoljno novca, a i prije toga smo odustali. Bio sam pogođen time što sam morao prodati zemlju koja je bila urezana u mom srcu, a nisam uspio doći do svog doma i kao da me ta činjenica još više poljuljala da dublje i dublje utonem u duhovni san, iako sam u očima ljudi ostao uzoran i dobar. No već tada u meni je počeo rasti jedan mali korijen grijeha koji je u meni proizveo čežnju da nešto ostvarim u ovom životu i držala me stalno misao pjesme koja je sa svakim danom imala sve veći utjecaj: «Da je meni u životu jednom dobiti sedmicu na lotu.». To je možda jedna mala misao, mala stvar. Tada je ona možda zaokupljala milijunti dio mog srca, no ona je sa moje strane bila hranjena povremenim igranjem običnog lota i sa danima, mjesecima i godinama postajala je sve veća. No tako kroz te životne situacije koje su tada meni bile nevolje, ja sam padao i padao, ne zato što su zadaci bili teški, nego zato što ja nisam imao rješenje, a samo to rješenje tražio sam na pogrešnom mjestu i od pogrešne osobe, tj. lupeža koji ne dolazi ni za što drugo, već da ukrade, ubije, opljačka, uništi i malo – po malo ja sam mu dozvolio da to sve više uspijeva učiniti u mom srcu i životu.
Pogodovalo je tome što smo bili primorani doći u Zagreb u potrazi za poslom. No ne mislim time da je dolazak u Zagreb bio promašaj, već naprotiv, bilo je to naše egzistencijalno izbavljenje, samo što sam ja taj dolazak iskoristio u krive svrhe, tako da je taj moj korijen u meni sve više i više rastao i sve sam češće igrao ne samo loto, nego i ostale igre na sreću. Paralelno sa mojim razvojem želja za igranjem u Hrvatskoj je nastao pravi «BUM» sportskih kladionica, virtualnih automata, koji su u meni počeli razvijati sad već veliku strast i užitak igranja, a pogotovo kad bih nešto dobio, no uvijek sam maštao kako da dobijem neki 'pravi veliki dobitak' kojim ću sve riješiti i tada biti sretan. Iako sam već duboko zagazio u te vode, naš obiteljski brod je i dalje milošću božjom mirno plovio i Bog bi mi uvelike iskazivao svoju milost ne bih li se trgnuo i bio svjestan da sa njime mogu dobiti puno više. Događale su se predivne stvari, ja sam radio u stabilnoj firmi sa relativno dobrom plaćom, Kristina se zaposlila, ali najveće čudo se dogodilo kada nam je Bog omogućio da kupimo kuću, i to jako povoljno pod stvarno čudnim okolnostima koje samo Bog može učiniti. Znao sam da je to Bog učinio, no i dalje jednostavno nisam želio svoj grijeh staviti na božji oltar, koji je već u meni zahvatio ne samo srce, nego i glavu i u tijelu je on bivao sve jači od mene. Sada sam želio (to je bilo samo opravdanje) dobiti novac da uredim kuću i sve ostalo. Bila je to samo izlika za onaj stvarni problem popunjavanja praznine u meni sa nečim što ne može nikoga usrećiti, barem u stvarnosti, iako je svaki dobitak činio barem prividnu sreću.
Ukorak sa time moja obitelj je počela sve više patiti. Moj brak je naoko izgledao savršen, no ja i Kristina smo osjećali da to nije to, a samo sam ja znao zašto. Na razno razne, recimo sve postojeće igre na sreću trošio sam sve više novca, sve sam dobro skrivao pod plaštom ulaganja u kuću, otplate nekakvih dadžbina, prijepisa, prehranjivanja obitelji i slično i pred svima je to izgledalo OK, kao teška situacija, veliki troškovi, režije, dječji vrtić, škola, putovanja, no sad je već i Kristini postalo sumnjivo da tu nešto ne štima. U međuvremenu bih ja znao nešto i dobiti, pa bih malo pokrpao rupe i nadao se da će sljedeći dobitak biti veći da riješim sve dugove i zaostatke. Pomalo je ponestajalo vlastitog novca od plaće i kredita, pa sam pod izgovorom velikih potreba za kuću počeo i posuđivati novac. To je tako išlo iz dana u dan i moj korijen koji je možda bio maleni milijunti dio srca zahvatio je većinu, tj. više od 50% i moj brod života s obitelji počeo se lagano navrtati, a vjetrovi svih okolnosti sada su bili još gori. Razbolio sam se, dobio sam išijas, no iako sam znao da je to meni mala opomena i poziv da se vratim, okrenuo sam to u svoju korist kao novu izliku za opravdanje stanja u kojem se nalazim. Na poslu sam dobro radio želeći se pokazati dobar, no doma sam imao sve manje volje i želje za doprinos boljitku obitelji, čak štoviše i ono osnovno nisam ispunjavao. U crkvu sam išao i pasalo mi je, ne znam, znao sam da je to dobro i puno sam puta osjetio u crkvi da me Bog zove i da je blizu, no oglušio sam se i nisam želio doći Bogu, jer sam znao da ako mu dođem ovaj moj užitak moram ostaviti.
I tako u jednoj financijskoj krizi i većem gubitku novca zavapio sam Bogu za pomoć i izrazio želju da mu se vratim. Bio sam sretan kad sam osjetio da me Bog čuo i da mogu sa njim ponovo kontaktirati. Bog me uputio na brata Zdenka i ja sam ga potražio i dogovorio razgovor sa njim i priznao mu sve i rekao u čemu se nalazim. Osjetio sam olakšanje i bio sam sretan. Tada sam priznao i Kristini u što sam se zaglavio, i njoj je tada bilo lakše, zajedno smo osjetili božji blagoslov. Izgledalo je u tom trenutku da će sve biti super i da je to – to: osjetio sam božji dodir, bio sam sretan i radostan. Prestao sam se kladiti, no nisam sve dugove vratio. Kristina je preuzela naše financije, a ja sam malo – pomalo zaželio da vratim taj dug, no bojao sam se priznati istinu o njemu. Ovakav život je trajao nekoliko mjeseci, financijski smo se malo oporavili, Kristina se opustila i mislila da je to to. No moj duhovni život se opet ugasio. Zaštitio sam onaj grijeh u sebi, nisam ga prikovao na križ srama i kako je blijedila slika oproštenja onog priznatog, pokušao sam se ponovo kladiti i opet je sve krenulo naopako. No ovaj puta je bilo još gore, istinita je ona riječ o čovjeku koji se ponovo vrati da mu je sedam puta gore...
Bog me je prepustio mnogim lošim stvarima o kojima nekad ne bih mogao niti zamisliti da bih to učinio, ali htio mi je pokazati tko sam ja bez njega. Laž u mojim ustima je bila svakodnevna, ne pojava, nego osnova mog preživljavanja; lagao sam gdje se nalazim, što je toga dana bilo, što sam jeo, pio, itd. Pritisnut novim teretima ponovo sam tražio pomoć braće iz crkve. Oni su došli i ja sam ih upoznao sa situacijom, no niti ovaj put nisam išao do kraja. Braća su sa Kristinom napravili plan izlaska iz financijskog kolapsa i imali smo njihovu potporu i bilo što da nam treba, bilo nam je na raspolaganju. Izdržao sam, moram to reći – izdržao, jer se nisam osjećao oslobođen - neko vrijeme, no međutim onda totalni, totalni pad. Plaću bih potrošio za par sati, ostao bez zadnje lipe, Kristinu sam potkradao u novčaniku od onog što je ona ostavila za kruh, da ne govorim o karticama koje bih koristio kad god bih ih se dočepao. Osramotio sam se i među ljudima na poslu; znao sam da mi je Bog to dopustio da se ni tamo više ne mogu skrivati, bilo me je sramota bilo kamo doći, jer osjećao sam se baš kao bljutava sol koja je bljutava i bačena da je ljudi gaze. Kod Kristine sam pristajao na sve njene uvjete ne bih li je zadržao da me ne napusti, jer ipak sam je volio – ne znam kako da to drukčije nazovem, jer moja ljubav više nije nigdje ni postojala. Ponovo me pritisla bolest, presjeklo me u kičmi 22.04.2008., te su me s posla donijeli na dasci. Kristini me bilo žao, dvorila me i služila, no ja čim sam se oporavio zadavao bih joj nove udarce, kad bi saznala, no to bi bilo možda svaki deseti put kad nisam uspio skriti svoje postupke i ona je imala dokaz da joj lažem, jer mi već više nije niti vjerovala, što me uopće nije čudilo, jer sam znao kako stvari stoje. Do novaca sam nekad i došao i bio bih blizu da se riješim dosta dugova, no isti dan ili sutra bih opet bio bez lipe u džepu, a dječje oči su me tužno gledale, a ja sam bio stalno ljut i nervozan. Kredit nisam više mogao vaditi jer sam na bolovanju, pa mi je prosjek plaće mali, te sam se noćima i noćima počeo vrtjeti i razmišljati o svemu. Zaželio sam se dobrog sna i zajedništva bilo sa kime, jer sam imao osjećaj da sam ostao baš sam, no znao sam i zašto. Kristina me više puta znala pitati da li sam se popravio, ja sam joj lagao i lagao i obećavao, iako sam samo čekao da ode na posao da se odem kockati bilo sa čime. Nisam želio načiniti neku glupost, npr. ubiti se ili slično. Bilo mi je žao da moja djeca na takav način ostanu bez oca, no već sam stvarno imao velikih psihičkih problema od lošeg spavanja, da sam se i sam počeo brinuti, a drugima sam se pokrivao da je to od bola noge, iako je on još i sad prisutan.
I tada je došla ta noć spasenja, izmoljena od Kristine i još od mnogih za koje znam i ne znam, a molili su za mene. Probudio sam se oko 02,30 ujutro. Bilo je to petak na subotu, 13./14.06.2008. godine. Bio sam svjestan svega, no kao da je to bio san ili utvara, viđenje, ali ne, nisam spavao. Došao mi je Isus i kao da je sjeo kraj mene. Odmah sam osjetio jedno blaženstvo. Pitao me što ću dalje učiniti. Pokazao mi je kamo ovo vodi ako ovako nastavim.
Rekao mi je: «Zašto uporno nećeš surađivati sa mnom? Ti uporno želiš do dobitka i uvijek gubiš, a kod mene ti je siguran dobitak. Evo, koliki je bio koeficijent da će Hrvatska pobijediti Nijemce, misliš velik? Da si znao da će ih pobijediti, sigurno bi stavio novac, a da je bio koeficijent jedan naprama sto, stavio bi barem tisuću kuna da dobiješ sto tisuća da si pokriješ dugove i da nešto još imaš. Kod mene ti je uvijek koeficijent sto.», te mi je citirao Evanđelje po Marku, deseto poglavlje, od dvadesetosmog do tridestog stiha: «Petar mu reče: 'Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom!'. 'Zaista kažem vam, odgovori Isus, nema nikoga tko ostavi radi mene i radi Radosne vijesti kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive, koji ne bi primio stoput toliko, iako s progonima kuća, braće, sestara, majki, djece i njiva već sada u ovom svijetu, a u budućem svijetu život vječni.'» Citirao mi je taj stih.
Rekao mi je: «Ovo ti je zadnja šansa.» Ja sam mu rekao da ne znam kako ću, jer kroz glavu mi je prolazila količina novca koju sam prokockao i mislio sam da je to puno. On mi je tad ponovo rekao: «Još uvijek možeš više dobiti od onoga što si izgubio, a i od onoga što misliš da možeš dobiti, možeš dobiti na svoj način na koji ustvari ne možeš dobiti ništa.» Tada mi je naveo primjer čovjeka koji je prodao sve da nađe mnogocijeno zrno bisera i prodao sve da bi ga dobio. Tad mi je rekao: «I on sam ustvari nije znao u potpunosti koliko taj biser vrijedi, no isplatilo mu se prodati sve i kupiti ga, a taj biser ja tebi sada nudim.»
Zatim mi je pokazao jednog čovjeka, invalida bolesnog u kolicima koji je jaukao u bolovima i zapitao me: «Što misliš, što je za njega sada najbitnije?».
«Pa, da ga prestane boljeti.» - odgovorio sam.
«Ne,» odgovorio mi je, «najbitnije za njega je sada da bude spreman susresti se sa mnom.»
Ponovo sam mislio i rekao sam mu da ne znam kako ću to sve napraviti i u tome uspjeti, a on mi je rekao:
«GOVORI I RECI ISTINU I SAMO ISTINU. PRIZNAJ ISTINU. NEMOJ NIŠTA SKRIVATI, JER JA SAM ISTINA.»
Zatim je rekao što da kažem Kristini, uputio me na svaki daljnji korak i dodao: «Ja ću se pobrinuti za sve, samo govori istinu i ne boj se istine.»
Uputivši me na daljnje korake rekao je da će ostati uz mene dokle god budem govorio istinu. Bilo mi je predivno i želio sam da tako ostane stalno, no on mi je rekao da će stalno ostati uz mene, ali da ja moram sići sa 'gore preobraženja' i ispuniti ono što mi je rekao, kao i on dok je bio na Zemlji i obrazlagao mi je citat Marko, deveto poglavlje, od drugog do desetog stiha: «Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana te ih izvede na visoku goru nasamo, njih same. Tu su se pred njim preobrazili. Njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može objeliti niti jedan bjelilac na zemlji. Ukaza im se Mojsije s Ilijom i razgovarali su s Isusom. Tada Petar reče Isusu: «Rabbi, dobro je da ostanemo ovdje. Napravit ćemo tri sjenice – jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.» Nije naime znao što bi rekao, jer se bijahu vrlo prestrašili. Uto naiđe oblak, te ih prekrije, a iz oblaka dopre glas: «Ovo je sin moj ljubljeni, njega slušajte.» Odmah pogledahu oko sebe i ne vidješe više nikog oko sebe, već samo Isusa s njima. Dok su silazili s gore, naloži im da nikome ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.»
Tada je to izravno kontaktiranje završilo, iako sam i dalje osjećao da je on ostao sa mnom. Kad se Kristina probudila, ispričao sam joj što se dogodilo, priznao cijelu istinu i bio je to prvi korak i već sam osjetio da se sve ispunjava što mi je obećao, a toga je puno za napisati još jednu cijelu knjigu, kad budem pisao opširnije, a možda nekog zanimaju detalji – može ih dobiti svakog dana na kućnoj adresi, Kolodvorska 33, Klinča Sela.
P.S.
Naložio mi je da s ovim radim i da ga proslavim, te mi je rekao da ću mnogima pomoći da se ne boje reći i priznati istinu o sebi. Zahvaljujem Bogu za sve koji su se molili za mene i hrabrim ih: BOG ČUJE I USLIŠAVA MOLITVE.
Još pozdrav uz psalam 30.:
Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Jahve, Bože moj, zazvah te,
i ti si me ozdravio;
Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
U svojoj sreći rekoh:
«Neću se pokolebati nikada!»
Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio,
ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.
Tada, Jahve, zavapih k tebi,
i zazvah milosrđe Boga svojega:
«Kakva je korist od krvi moje,
kakva korist da u grob siđem?
Zar će te prašina slaviti,
zar će naviještati vjernost tvoju?»
Slušaj, o Jahve, i smiluje se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti,
Jahve, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!»
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2019 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Studeni 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LINKOVI
AFFILIATES AND MINERS
http://www.sfi4.com/20444831/FREE
BESPLATNA POSLOVNA MOGUCNOST klikni na ovu recenicu i uvjeri se! (na engleskom)
FL Studio 20 download
DriversCollection.com - One of largest free net library of device drivers
DivixTitlovi - tu skini titlove
LINK NA BLOG.HR
Any Option click it
DriversCollection.com - One of largest free net library of device drivers
online player
KRŠĆANSKA PROROČKA CRKVA ZAGREB
Dobra Vijest
David Wilkerson Danas
SOULSAVER
Istina Protestantski Forum
krscanstvo.net
krscanstvo.blog.hr
OBITELJSKI ŽIVOT
Crkva Krista Kralja
Kršćanska Udruga Beograd
EPC Hrvatska
Riječ Života
Betanija Čakovec
RIJEČ ISTINE
Crkva Cjelovitog Evanđelja
Crkva radosne vijesti
SVAKI STUDENT
MREŽA
STEP
Kršćanski Protestantski Blog
KONTAKT
Biblije tražilica
PULS
GIO PENSES
IKHTHYS
OBRAĆENA
JERUZALEM
KC Dobroga Pastira
Bible Database download
Freewarefiles.com
net.hr ex iskon.hr
Tripleclicks Nagradne igre
U Jakovljevoj 4:4, Božja Riječ kaže:" Preljubnici, neznate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega." Također, u Prvoj Ivanovoj 21:5-17," Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi očeve. jer što je god svjetovno- požuda tijela, požuda očiju, i oholost života- nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka." znajte, svijet če proći, ali onaj koji čini volju Božju ostaje zauvijek.
kontakt: oleg123@net.hr
LINKOVI NA ENGLESKOM
Sid Roth It's Supernatural!
Freewarefiles.com
WallStreetSurvivor
online player
Bible Database download
Christian Broadcasting Network CBN
TBN.org
JDM.org
CREFLO DOLLAR
BENNY HINN
SALVATION mp3
Enduring Word
Moments With The Book
The Holy Land Experience
BORN AGAIN CHRISTIAN
Focus on The Family
FREE CHRISTIANS
AFTER ABORTION
godsview Bible
Bread for the World
Promise Keepers
Joyce Meyer
Grace Fellowship Church
All about God
Crossroad
XXX CHURCH
Global media outreach
CENACOLO
HARVEST
CALVARY CHAPEL
Christian Research Institute
GOSPEL COMUNICATIONS
NET MINISTRIES
Campus crusade for Christ
Understand the times
Christian Research Network
KC Dobroga Pastira
GODTUBE
LIFE TODAY
CHRISTIAN TV
MYSPACE
Looperman.com - Free Samples, Loops, Tutorials and Pro Audio Resources