|
Usidjelica
Ta je osebujna djevojka
Za vrijeme obredne travanjske šetnje
Sa svojim posljednjim kavalirom
Otkrila, odjednom, da joj nepodnošljivim
Biva
Ptičji nepravilan cvrkut
I nered lišća
Povrijeđena tim metežom,
Promatrala je kako kretnje njenog
Ljubavnika uznemiruju ravnotežu
Uzduha,
Kako njegov nejednak korak luta
Izđikalom divljinom paprati i cvijeća.
Ocijenila je da su latice u pometnji,
Cijelo godišnje doba, neuredno.
Kako je tad čeznula za zimom! –
Skrupulozno strogom u njenom redu
Bijelog i crnog
Leda i kamena, svaki osjećaj unutar granica,
A ledena disciplina srca
Precizna poput sniježne pahulje.
A ovdje - pupanje
Dovoljno neobuzdano da baci njenih pet
kraljevskih osjetila
U vulgarnu zbrku - nepodnošljiva izjava.
Neka slaboumni
Teturaju opijeni u ludnici proljeća:
Ona se uredno povukla.
I oko svoje kuće postavila
Takvu barikadu bodljika i zapreka
Protiv smutljivog vremena
Koju nijedan buntovni muškarac neće
Moći probiti
kletvom, šakom, prijetnjom,
Ili, pak, ljubavlju...
to je sylvia plath, bila je vjerojatno jako frustrirana i ubila se je, zar ne izgleda ko samoubojica?????
a-a, izgleda ko žena puna životne radosti, tako slika govori, slika laže.
|