otaR
20.01.2007., subota
Priče Rimitara Calokina ,,Otara'': III. poglavlje - Obračun kod stola
|
...eee, mnogo vremena je prošlo otkad je Otar bio donekle u nekoj špici. Dan je bio potpuno jednak ostalima, ali nešto u zraku je bilo drugačije. Nije bilo one luzerske atmosfere, i mračnih misli u Otarovoj glavi. Doduše, jedna osoba je kompletno izmijenila njegov odnos prema životu, njegovu samu ličnost. Do tog trenutka naš drug je bio razočaran u život, nije mu se dalo živjeti, ali ga je ipak živio jer je smatrao da će se nešto promijeniti... Ili da će on nešto promijeniti. Ali ne, dogodilo se ono treće: promijenila ga je ona. Da, to prekrasno, dražesno žensko biće, doslovno je oborila Otara sa nogu i vrlo brzo i jednostavno ušla u njegov život. Ne bi ni on sam znao što ga je privuklo na njoj: njene predivne okrugle smeđe oči, valovita crna duga kosa što se baršnunasto plela u zraku pod naletima vjetra, ili pak njene prekrasne obline koje su sjajno isticale njezinu dobru i karakternu narav. Možda je to ipak bilo njeno okruglo bijelo lice na kojima se isticalo visoko i glatko čelo u koje je često slao svoje cjelove, a tko zna, ili ga je jednostavno privuklo sve to skupa... Sve u svemu, Otar je djelovao presretno i na licu se mogla iščitati bezbrižnost. Psiha mu je nadjačala crne, mračne misli u upalila sviću u glavi. Ali život mu je standardno prolazio, nije bilo većih promjena osim nje, Matije. Matija mu je bila nadomjestka za sestru što je otišla za svojim životom, na studij. S Matijom je često pričao o nekim stvarima kojima bi znao vrijeme oduzimati sebi i Iky, kako je zvao svoju seku Ivu. Druga sestra Mila je otiškla mužu, Ivici i njihov život je Otaru djelovao idilično. O tome je svemu razmišljao kad bi bio doma, kad ne bi išao u školu. Samomu je to bilo više preko glave, najviše bi volio da drugo polugodište 4. razreda ne treba više ni polaziti, da odmah može na prijemni. Ali eto, smatra da to može pretrpiti ako je mogao čekati tri i pol godine prije ovoga. I može, sam je sebi ponavljao u bradu, iz dana u dan... Grmio je da sve može, pa da će izdržati sve što mu stane na putu. No, tri godine jedna osoba iz razreda ga je živcirala svojim šalama. Otar je u svemu tome ipak bio ljut bez prava, mislim da je u svemu pretjerao. Iako je pokušao to potisnuti, svaki put bi iz svoje bujne mašte razmišljao kako da se riješi svega toga. Nije mu to uspijevalo. Pokušavao se suzdržavati, ignorirati, nije se dao smesti, ali granica je ipak postojala, koju je on prešao. Uglavnom je to bio dan totalno normalan za sve. Lik je odjednom Otaru dobacio neku klevetnu optužbu, naočigled razreda te posegnuo za nekim predmetom kojega je oštro uputio prema Otaru. Otar je bio nevin, svi su u razredu odmah skočili i očekivali reakciju Otara. Otar se sagnuo da izbjegne bliski kontakt sa sićušnim plastičnim predmetom koji je u niskom luku letio prema kosom obraslom Otarovom tjemenu. Osjetio se uvrijeđenim što ga je pokušao pogoditi te s ljutitom grimasom na licu i stisnutom desnom šakom poput zgnječenog tvrdog gipsanog tijesta uputio najprije odgurivanje pa zatim i tupi udarac u prsa. Jedan od učenika je pokušao razdvojiti rabješnjeli dvojac, zatim i drugi, ali obojica su bili ubrzo izbačeni iz ringa. Stol je bio jedina prepreka, iako ne baš neka. Obojica boraca su se brzo kretala, Otar je pokušao uputiti još jedan udarac, ali ruka ovoga drugoga je stala na put i spriječila put šake prema licu. Otar je ostao nebranjenog lica te je sad prvotno branič, odjednom postao napadač. Napadačeva šaka je uputila nebranjeni direkt točno u Otarov nos. Nakon toga je Otar pao poput posječenog stabla, a on ljutito izašao iz razreda prema mjestu vršenja nužde. Iako mu nije sad bilo do toga... Samo je želio isprati gorčinu i ljutinu sa lica. Tresao se od viška adrenalina što mu je još bilo ostalo, a možda je to bilo od toga što možda nije želio nanijeti tako tešku ozljedu. Čim je vidio Otara kako izlazi iz razreda krvavog i natečenog nosa, odmah se počeo kajati. Otaru to nije bilo važno, isprva mu je rekao da nije važno, da nema veze. Obojica su preuzeli dio krivnje, iako su jednoglasno svi odlučili da Otar nije bio nimalo kriv. No Otar nije tako mislio, on je samo razmišljao o tome što će sve propustiti: veliki događaj u školi - prva izvješća o uspjesima, a nakon toga show program u Sportskoj dvorani u njegovom mjestu trenutnog prebivališta. Sam se nada da će u budućnosti njegovo mjesto prebivališta zamijeniti metropola na kojih 5-6, ko zna, možda i 10 godina... |
- 17:55 - Aj reči, šta se sekiraš?! (5) - Tiskaj na papir - #
Lipanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Siječanj 2007 (1) Prosinac 2006 (1) Studeni 2006 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
otaRove misli i nebuloze... Koje slovo o autoru ovog bloga: IME: n/a GODINE: 19 HOROSKOPSKI ZNAK: Rak OBRAZOVANJE: Fakultet Elektrotehnike i Računarstva u Zagrebu BRAČNI STATUS: sretno zauzet, ali ne brakom još hehe OBITELJ: osim majke i ćaće, imam i dvije starije setre VOLIM: obitelj, znati, kuhati, jesti, čitati, gledati TV, društvo, buku, voziti auto (jer imam dozvolu, hehe), svoju domovinu (nju obožavam  )MRZIM: ništa, grijeh je mrziti NE VOLIM: dosadu kao što sam ja, tišinu, se drogirati, dvoličnost ŽELIM: završiti fakultet, se oženiti i imati djece koliko Bog da SLUŠAM: ćaću, mater i sestre, osim toga najviše volim rock, ali nije mi mrska ni druga glazba ŽALIM: što nisam iša na ekskurziju zbog sestrine udaje MAŠINA: Samsung SGH D600, ko oće broj, nek me lijepo zamoli, a onaj ko ga ima, molim da ga ne daje (bez moga pitanja) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||