06

utorak

lipanj

2006

Na današnji dan rođen Ante Kovačić

Hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik, Ante Kovačić rođen je 6. lipnja 1854. godine u Oplazniku iznad Sutle, a preminuo je 10. prosinca 1889. godine u Zagrebu.
Mučan i naporan život proživio je kroz škole i kao advokatski pripravnik. Bio je pristaša stranke prava. Potkraj života je, slomljen teškim prilikama i bolešću, završio u duševnoj bolnici u kojoj je i umro u 35. godini u zagrebačkom Stenjevcu.
Bio je dijete siromašnih seljaka, ali se isticao izrazitom prirodnom bistrinom pa je, zahvaljujući tuđoj pomoći, završio u Zagrebu gimnaziju i doktorirao.
Prvi je veliki Kovačićev prozni tekst "Baruničina ljubav" (1877.), roman na razmeđu romantizma i realizma, nastao je na uzorima Eugena Suea i Balzaca. Mješavina je dinamične i nevjerojatne radnje i jezičnoga vatrometa u čemu se Kovačić pokazao, uz Šenou, jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca, po stupnju utjecaja daleko važniji od mnogih akademskih filologa. Roman obiluje likovima fatalnih žena (Sofija Gerštajn), preljubima, incestom i samoubojstvima, a kompozicijski je inovativan, i u europskim izmjerama.
Sljedeće godine izlazi "Smrt babe Čengićkinje", knjiga koja ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajući kultno Mažuranićevo djelo. Kovačić je i autor više značajnih pripovijesti, među kojima se izdvajaju "Ladanjska sekta" i "Zagorski čudak". U sljedećem velikom romanu "Fiškal" (1881.), autor ponavlja svoje središnje teme: realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca i južnoslavenske ideologije, žestoki napadaj na obamrlost hrvatskoga plemstva, raspad osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu.
Prije svoga magnuma opusa, romana "U registraturi", pisac je objavio i nedovršeni roman "Među žabari", ubojitu satiru na onodobne političke moćnike koji su se prepali u aktu prepoznavanja i spriječili daljnje izlaženje.
U glavnom djelu, ''U registraturi'' (1888.), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta osobna nota stvorit će u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinjstva Ivice Kičmanovića, glavnog lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskoga realizma, Kovačićev je veliki roman torzo koji u sebe upija oprečne svjetonazore i poetike. U njemu nalazimo spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća.
Cijelo djelo Ante Kovačića najjače je ostvarenje hrvatskoga realizma, i to u obliku karakterističnom za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost. Romani su to posvećeni suvremenoj tematici, čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskoga društva; kultom fatalne žene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima, te propašću glavnih likova u zločinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu.
U njegovoj prozi je toliko ljubavi i stradanja, zanosa i otrova, nevjerojatnih zapleta i isto takvih raspleta, izrazitog smisla za komiku i karikaturu, da on zapravo sažima sve ono najbolje što se stvaralo na hrvatskome književnom sjeveru tijekom cijeloga 19. stoljeća. (Izvor: www.odlikasi.hr)

<< Arhiva >>