Izlet na slapove Krke i Šibenik

U petak 5.5. u 5 sati ujutro ukrcali smo se u autobuse ispred škole i krenuli na izlet u Šibenik i NP Krka. Izletu su prisustvovali svi viši razredi sa svojim razrednicama, a pridružio nam se i ravnatelj koji je zamjenjivao razrednicu 8.c.
Ispočetka nam je bilo malo dosadno jer smo svi bili još pospani. Pošteno smo tek razbudili na prvom stajalištu na ulasku u Liku. Tamo je bilo prilično zabavno jer je jedan učenik osmog razreda koji je inače jako duhovit napravio cijelu predstavu popevši se na neko uzvišenje kao na pozornicu i pustivši na kazetofonu pjesmu «Nikotin» (naravno da je popratio zvuk iz kazetofona i svojim pjevanjem) koju smo prije toga slušali, na njegov zahtjev, cijelim putem u autobusu. Kada su profesorice vidjele što se događa morali smo što prije krenuti da ne bi napravili još kakvu scenu.
Daljnje putovanje do NP Krke prošlo je u prilično veselom ugođaju, pjesmi, priči i zafrkanciji. Nismo mogli dočekati da dođemo do tamo jer smo željeli napokon vidjeti taj prirodni fenomen.
Svi smo bili očarani prirodnom ljepotom Krke. Zauvijek su nam se urezali u pamćenje njeni slapovi, brzina i bistrina. Iako smo se mnogo napjesacili i svi smo bili jako umorni nakon cijelog popodneva koje smo prohodali, ne možemo se žaliti jer nitko nije ostao ravnodušan prema ljepoti prirode. Cijelo smo vrijeme slikali okolinu koja nas je okruživala, a još smo više naslikavali sebe pa smo napravili preko petstotinjak slika. Jako nam se svidjela vožnja brodom do otoka Visevca . Na njemu žive 2 fratra i 1 novak, a u održavanju otoka, za koje nismo našli niti jedan prigovor, im pomažu još 3 zaposlenika. U samostanu i crkvici se nalazi velika zbirka raznih umjetničkih i književnih djela.
Iako smo do Krke došli prijedpodne, prema Šibeniku smo krenuli poslijepodne, iako nekako preko volje jer smo bili fascinirani Krkom.
U Šibeniku smo vidjeli najvažnije kulturne i povijesne znamenitosti. Najviše nas se dojmila šibenska katedrala. Nakon razgledavanja grada, koji nas se također jako dojmio svojm arhitekturnim izgledom, ostalo nam je malo slobodnog vremena za pojesti pizzu i napuniti baterije za povratak.
Kako je nama osmašima ovo bio zadnji zajednički izlet, ne bi «to bilo to» da se nismo dobro zabavljali na račun razrednica i dovodili ih na «rub živaca» iako nam to nije bila namjera. Najviše smo se zabavljali u autobusu, od poljevanja vodom, opijanja bezalkoholnim pićima, hm, hm...., pjevanja, plesanja po sjedalima...
No, sve nam je oprošteno, ipak, nikad više ne ćemo biti svi zajedno na izletu, zato nam se ovaj izlet svima trajno smjestio u memoriju i žao nam je što nije bilo naše razrednice da proslavimo svi zajedno naš zadnji zajednički izlet...